Bugarski premijer Bojko Borisov upozorio je Njemačku da ne zatvara granice i ne vraća izbjeglice u zemlje prve registracije. Nakon još jednog u nizu EU samita o izbjegličkoj krizi, koji se održava u Valleti na Malti, Borisov se usprotivio ponovnoj primjeni sporazuma Dublin II, istaknuvši kako balkanske zemlje ne mogu držati migrante unutar svojih granica prisilno.
Nakon što je u septembru njemačka kancelarka Angela Merkel suspendirala Dablinški sporazum, dopustivši izbjeglicama da suprotno odredbama sporazuma ostanu u Njemačkoj (i ako su prvi put na tlu EU registrirani u Španjolskoj, Italiji ili Grčkoj), Ministarstvo unutarnjih poslova te zemlje prije nekoliko je dana najavilo ponovnu uspostavu sporazuma prema svim zemljama osim Grčke.
Borisov je kazao kako izbjeglice pokušavaju preći granicu i po 6-7 puta, te da prisilno držanje ljudi u Bugarskoj nema smisla. Svaki put kad se izbjeglice koje su pokušale ilegalno preći granicu vrate u izbjeglički kamp, one ponovno bježe i pokušavaju dok ne uspiju ili dok ne stradaju. Čak ni uz propisne kvote izbjeglice jednostavno ne žele ostati u Bugarskoj, kazao je Borisov. Bugarska je pristala na prihvat 1302 izbjeglice u 2015. godini, 500 u 2016., te 702 u 2017. godini, no zasad još niti jedna osoba nije pristala na to da ju se iz zemalja zapadne Europe vrati u Bugarsku – najsiromašniju zemlju Europske unije.
Institucionalno nasilje nad napaćenim ljudima
Bugarska slovi kao opasna zemlja za izbjeglice. Veliki broj osoba koji se domogao Beograda svjedoči izrazito lošem tretmanu bugarske policije prema njima, javlja Beogradski centar za ljudska prava (BCLJP). Anketa provedena nad više od 100 osoba koju je proveo BCLJP pokazala je loš tretman izbjeglica u detencijskim centrima s obje strane bugarsko-srpske granice. Većina intervjuiranih osoba dolazi iz Afganistana, Sirije i Iraka te svjedoče o iznudama, pljačkama, premlaćivanjima, prijetnjama deportacijama i napadima od policijskih pasa. Većina zabilježenih situacija odvila se na bugarskoj granici prema Turskoj, ali ni prijelaz granice sa Srbijom nije siguran. Svi intervjuirani, osim onih koji nisu imali nikakvog kontakta s policijom, prijavljuju opisana zlostavljanja.
Tako je primjerice skupina od 10 izbjeglica svjedočila situaciji u kojoj policajac jednoj osobi drži pištolj uperen u čelo, dok je ostatak osoba iz te grupe ležao na podu, vjerojatno onesviješten. Deset svjedoka se u strahu pred upravo viđenom situacijom razbježalo te su se pokušali sakriti, no policija ih je pronašla, opljačkala, pretukla te im uzela svu hranu i vodu. Kasnije, kad se ista skupina napokon približila srpskoj granici, policija je na njih pustila pse, a čuli su se i pucnjevi iz pištolja. Sedam osoba iz ove skupine je nestalo te im se otada gubi svaki trag. Dvojica Afganistanaca potvrdila su da se na njih pucalo pri čemu su druga dvojica iz njihove skupine ranjena. Slična svjedočanstva potvrdile su i druge ljudskopravaške organizacije poput Bugarskog ureda Helsinškog odbora za ljudska prava. Bugarska još nije odgovorila ništa na ove optužbe.
Istovremeno, kako podizanje žičanih ograda na zelenim graničnim prijelazima postaje, čini se, normalna europska praksa nošenja s posljedicama globalnih promjena za koje i sama snosi odgovornost, podizanje novih žičanih ograda sve je manje vijest. Žičane prepreke utječu i na formiranje novih izbjegličkih ruta. Kako bi se dodatno “zaštitila” Mađarska je najavila mogućnost podizanja ograde na granici s Rumunjskom. S obzirom na to da se već ogradila žicom prema granicama sa Slovenijom, Hrvatskom i Srbijom, realizacija ove “mogućnosti” je samo pitanje vremena.
Usprkos besmislenim birokratskim samitima kojima se nastoji inscenirati volja Europe da pomogne ratom, brutalnim siromaštvom i klimatskim promjenama pogođenim zajednicama, nehumani tretman Europe prema ljudima s istoka, odaje njezino pravo lice.