Temeljni mit političke klime na Balkanu je onaj zasnovan na razlikama između zapadnog, pravog kapitalizma i balkanskog, divljeg. Osnovni kriterij te razlike predstavlja korupcija. Priča o makedonskom telekomunikacijskom tržištu ne samo da na jednom primjeru raskrinkava zablude tog mita već upućuje na presudnu ulogu korupcije u previranjima “slobodnog tržišta”.
“Advokat s aktovkom može ukrasti mnogo više nego stotinu ljudi s pištoljima” kaže zloglasni citat iz originalnog scenarija kultne filmske trilogije Kum. Usprkos tome što se ova rečenica u konačnoj verziji filma ne pojavljuje, ipak je pronašla široku publiku. Posebno u rubrici suvremenih međunarodnih afera, doduše u nešto izmijenjenoj varijanti: “Političar s kemijskom može ukrasti više nego stotinu odvjetnika s aktovkama i tisuću ljudi s pištoljima”. Aktualna makedonska stvarnost iznimno je pogodna za sofisticiranu primjenu ovih citata. Pritom, malo koja u moru ovogodišnjih makedonskih afera, kao ona s Telekomom, toliko dobro ilustrira premreženost stranih poslovnih interesa i korumpiranih lokalnih političara te njihovo kombinirano sudjelovanje u kriminalnim djelima dizajniranima za financijske koristi počiniteljâ, a na štetu javnog interesa. Posljedice tih sprega, daleko društveno i politički prevazilaze neposrednu financijsku štetu.
Ministarstvo pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država (Department of Justice) u suradnji s Komisijom za vrijednosne papire (Securities and Exchange Commission) podiglo je 2011. godine optužnicu protiv tri najviše pozicionirana direktora Mađarskog Telekoma (Magyar Telekom), najveće telekomunikacijske kompanije u Mađarskoj, zbog podmićivanja makedonskih političara (iz redova Socijaldemokratskg saveza Makedonije, koji je tada bio na vlasti). Zbog toga što je ova korporacija firma kći Deutsche Telekoma čijim se dionicama trguje na Wall Streetu, odnosno njujorškoj burzi, za legalnost njenog prometa bili su nadležni sudovi u New Yorku.
Otvaranje slučaja
Mađarski telekom jedna je od brojnih europskih telekomunikacijskih firmi u suvlasništvu Deutsche Telekoma, a još od 2001. godine u svom portfelju ima i Makedonski Telekom. U godinama nakon ulaska u vlasništvo, a posebno u periodu 2004.-2005., “investirali” su više od 6 milijuna dolara na podmićivanje makedonske vlade i regulatornih agencija kako bi odgodili otvaranje telekomunikacijskog tržišta ove zemlje te time nastavili ostvarivati visoke profite koje im je duopolni kontekst na ovom unosnom tržištu omogućavao. Nakon istrage koju je provela Komisija za vrijednosne papire, mađarski, i njemu nadređeni Deutsche Telekom, pristali su na nagodbe ukupne vrijednosti 95 milijuna dolara odštete u više kriminalnih i građanskih parnica vezanih za poslovanje ovih telekomunikacijskih firmi u Makedoniji.1
Financijske kompenzacije namaknute putem tužbi među sobom su raspodijelili američko Ministarstvo pravosuđa i Komisija za vrijednosne papire. Stvarni oštećenici, makedonski građani, koji su trpjeli posljedice međunarodno sponzorirane korupcije iskazane u obliku skupih računa za mobitele, telefone i internet, nisu dobili nikakve kompenzacije. Šteta koju su pretrpjeli zbog umjetno prolongiranog duopola na makedonskom telekomunikacijskom tržištu (drugi operater do liberalizacije 2007. bio je Cosmofon, s punom manjim tržišnim udjedlom) procjenjuje se na 38 milijuna eura nastalih u samo dvije godine njegova održavanja.
Kad je ovaj slučaj prvi put završio pred nadležnim sudom u New Yorku, nijedan od optuženih počinitelja, redom iz korporativnih krugova, nije osobno kažnjen jer je sva odgovornost prebačena na pravna lica – Deutsche Telekom i mađarski Telekom. Međutim, Komisija za vrijednosne papire ove je godine pokrenula nove građanske parnice protiv tri direktora koji su autorizirali davanje mita pod optužbom da su iste sheme proveli u Makedoniji i Crnoj Gori. Direktori se pokušavaju obraniti zastarom i nedostatkom dokaza, no kako Komisija i dalje istražuje ovaj slučaj, kontinuirano se pojavljuju novi dokazi protiv optuženih. Primjerice, pokazalo se kako prvotnih 6 milijuna dolara mita iz optužnice iz 2011. godine nije sav novac utrošen u podmićivanje, već se u ponovljenoj istrazi taj iznos udvostručio na 13 milijuna dolara (12 milijuna eura). Također se ispostavilo se da je mito primio znatno veći broj makedonskih političara, iz svih stranaka političkog spektra, nego što je to otkrila istraga iz 2011. godine.
Širenje istrage
U svjedočenju pred sudom u New Yorku, održanom u decembru 2014. godine, Slobodan Bogoevski, bivši makedonski zamjenik Državnog tajnika za sigurnost, optužio je trojicu članova tada vladajuće koalicije za primanje mita. To se navodno dogodilo 2005. godine, a iznos mita bio je 7,5 milijuna eura. Dvojica od njih, Ali Ahmeti i Musa Xhaferi, članovi manjinske albanske Demokratske partije za integraciju (DUI) i danas su na vlasti kao koalicijski partneri VMRO-DPMNE. Pri tom je Ahmeti predsjednik DUI od njenog osnivanja, dok je Xhaferi njegov zamjenik. Treći optuženi je Vlado Bučkovski, bivši makedonski premijer iz tog perioda koji je dolazio iz redova SDSM-a, trenutno najveće opozicijske partije u zemlji.
Dok su američke agencije progonile počinitelje ovih kaznenih djela, makedonski su sudovi progonili zviždača Simu Gruevskog, bivšeg člana Izvršnog odbora Makedonskog Telekoma koji je prvi prijavio podmićivanja, još 2004. godine. Nakon njega, 2007. godine i Transparency International je podnio istom odvjetništvu dodatne dokaze, no usprkos tome ni pet godina kasnije, i nakon što su američke agencije otvorile svoje istrage, makedonsko državno odvjetništvo nije poduzelo nikakve korake za procesuiranje ovog slučaja na domaćim sudovima. Neprocesuiranje slučaja Makedonskog Telekoma u domaćoj je javnosti prihvaćeno kao dokaz korumpiranosti sudstva i državnog odvjetništva.
Razumljivo je da SDSM nije otvorio istrage protiv tadašnje vlastite vlade, no postavlja se pitanje kako to da sada vladajuća koalicija nije procesuirala ove slučajeve, ako je tako imala priliku politički naštetiti opozicijskoj stranci SDSM čiji je član tada bio i optuženi bivši premijer Bučkovski? Procesuiranje ovog slučaja za vladajuću VMNO-DPMNE bilo bi pilanje grane na kojoj sjede. Da vladajuća koalicija ni u ovom slučaju nema čiste ruke, pokazalo se na samom početku kad je postala jasna uloga članova DUI-ja u slučaju Telekom. No, osim toga, novi krakovi ove hobotnice razotkriveni su i u dijelovima danas globalno poznate afere ilegalnog prisluškivanja 20.000 makedonskih građana. Sumnjiv je i period od godinu i pol dana koliko je prošlo od stupanja na vlast VMRO-a 2006. do liberalizacije tržišta 2007. kada je na scenu stupio i treći operater – VIP. Spomenutih godinu i pol dana ostavlja sumnje da se i vladajući VMRO izravno okoristio odgađanjem liberalizacije.
Ništa bez VMRO-DPMNE
Povezanost VMRO-a s ovim skandalom raskrinkana je putem posredničke firme Analitiko koju je otkrio SDSM na tiskovnoj konferenciji 2010. godine, nakon svjedočenja jednog od svjedoka kojeg su pronašle američke odvjetničke firme. SDSM je naime javnosti predstavio kopije dokumenata u posjedu Agencije za zapošljavanje s impozantnim popisom zaposlenika Analitika koji su ujedno bili i članovi vladajuće koalicije. Na popisu su se nalazili bivši glasnogovornik VMRO-DPMNE, zatim ravnatelj kabineta premijera, bivša Ministrica kulture Elizabeta Milevska, bivša Ministrica unutarnjih poslova Gordana Jankulovska, zatim bivši Ministar prometa i veza Mile Janakievski, a na popisu osnivača Analitika nalazio se i bivši tjelohranitelj bivšeg ravnatelja Sigurnosno-obavještajne službe Sašo Mijalkov. SDSM je te 2010. godine tvrdio da je nekoliko tjedana nakon svjedočenja spomenutog svjedoka sporna firma izbrisana iz registra pravnih osoba.
Smatra se da je Analitiko imao ulogu posrednika putem kojeg su izvlačena sredstva iz Telekoma u periodu od 2002. do 2005. godine autsorsanjem telekomunikacijskih tarifa ovoj firmi, čime su dodatno financijski oštetili Telekom. Upletenost visoko pozicioniranih političara VMRO-DPMNE u slučaj Telekom postala je još jasnija nakon puštanja u javnost jednog od niza snimaka ilegalnog prisluškivanja koji je ove godine potresao Makedoniju. Na toj snimci čuje se Jankulovska koja drugoj osobi objašnjava svoj plan za koordinaciju sa državnim odvjetnikom Markom Zvrlevskim.
S obzirom na razmjere ove korupcijske afere, pri čemu je spomenuta snimka tek jedna od trideset jednako skandaloznih koje je SDSM postupno puštao u javnost u prvoj polovici ove godine, pretpostavlja se da je softver kojim se ilegalno prisluškivalo građane Makedonije korišten u suradnji s tada već privatiziranim Telekomom. U najblažoj varijanti teze o umiješanosti Telekoma u špijuniranju građana, firma je “zatvorila oči” pred ilegalnim korištenjem softvera za presretanje poziva kakve prema zakonima većine zemalja svi telekomi moraju posjedovati.
Dobro učvršćeni odnosi
No, usprkos svemu što je dosad otkriveno o dimenzijama slučaja Telekom, pretpostavke su da se VMRO boji procesuiranja na lokalnim sudovima jer bi se mogle otkriti nove poveznice koje trenutno nisu u potpunosti razjašnjene. Primjerice, poveznica s grčkim poduzetnikom Dimitrisom Kondominasom nije još potpuno istražena, no pretpostavka je da su za financijske transfere mita korištene upravo njegove off-shore kompanije sa ciparskim adresama. Kondominas je ujedno i jedan od investitora u projekt Skopje 2014. na kojem je dobro profitirao kupivši dvije nekretnine na atraktivnim pozicijama ispod njihove tržišne vrijednosti. Jedna je hotel na glavnom trgu u Skopju kojeg je, kao jedini ponuđač na javnoj aukciji, platio svega 630.000 eura, a druga je jedna od zgrada koju je nekad koristila vojska.
Opisani slučajevi otkrivaju puteve i poveznice mita i korupcije između poduzetnika i političara, no isto tako pokazuju kako se jednom uspostavljeni mostovi mogu višekratno koristiti. Kontakti i lojalnosti uspostavljene jednom “uspješnom suradnjom” mogu se višestruko eksploatirati učvršćujući koruptivne mreže. Štoviše, umjesto da se korupcija promatra isključivo kao disfunkcionalnost “mladih” demokracija, nju treba promatrati u njenom punom kontekstu. Osoba koja prima mito nalazi se na kraju koruptivnog odnosa, dok se na njegovom početku obično nalaze davatelji mita, koji su često međunarodni poduzetnici. Gore opisani slučajevi korupcije prije svega pokazuju ograničenja i nedoraslost postojećeg pravnog sustava da se nosi s ovako kompleksno uspostavljenim mrežama.
Jurisdikcija Komisije za papire i američkog ministarstva pravosuđa proteže se na američke kompanije i na kompanije koje trguju vrijednosnim papirima na američkom burzovnom tržištu. Da Deutsche Telekom nije bio izlistan na njujorškoj burzi, slučaj Telekom se možda, zbog opisanih dobro uspostavljenih koruptivnih mreža poduzetnika i političara, uopće ne bi otkrio. No, čak i ovako otkriven, ostaje dojam da je sustav “friziran” na štetu oštećenih građana. Procesuiranjem slučaja Telekom na američkim sudovima namirile su se američke agencije koje zapravo nisu pretrpjele nikakvu štetu, dok su makedonski građani izgubili vlasništvo nad javnim resursom koji u digitalno doba ima sve veću društvenu važnost. Oni su također godinama imali znatno veće račune za internet i mobitel od “tržišnih” te u konačnici, usprkos činjenici da su upravo oni najviše oštećeni, nisu do sada vidjeli nikakvu naknadu štete za opisani razvoj događaja. Štoviše, umjesto toga, dobro ukorijenjene koruptivne mreže danas sve više služe održanju na vlasti. Velike međunarodne korporacije koje financiraju kampanje i nude mita postaju “too big to fail“, dok se političari izmjenjuju na pokretnoj traci iluzije demokratskog izbora između više desne ili više centralne vlade.
S engleskog prevela Andrea Milat
- Sličan scenarij ponovio se i u Crnoj Gori te su isti akteri morali platiti kazne u iznosu od 9 milijuna dolara. [↩]