politika
Hrvatska
vijest

“Uspravnica” američke uzdanice

Foto: AFP

Za vrijeme samita Brdo-Brijuni održanog u srijedu u Zagrebu – unatoč brojnim “visokim uzvanicima” koji su osim predsjednika država regije uključivali i predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska – gotovo sva pažnja medija bila je usmjerena na američkog potpredsjednika Joea Bidena. Dok je Biden svoja medijska obraćanja ograničio na reminiscencije na svoje ranije posjete Jugoslaviji i komentare bejzbola, novinari su se u nedostatku bilo kakvih konkretnih zaključaka samita bili prisiljeni upustiti u vratolomne interpretacije o dubinskom značenju njegovih gesti. Rješenje je pronađeno u jednoglasno, ako ne i papagajski ponavljanoj frazi o “velikom povratku SAD-a u regiju”.

Međutim, kao što je poznato, američki je potpredsjednik zapravo rezervni uzvanik za skupove koji protokolarno zahtijevanju “šefa države”, a koji su ipak nedovoljno važni da se na njima pojavi predsjednik Barack Obama. Ta je činjenica uvelike prešućena kako se ne bi ugrozio već pripremljeni ambiciozni narativ o Hrvatskoj kao glavnom američkom regionalnom partneru. Noseći stup tog narativa je nešto što se u hrvatskim institucijama i medijima naziv “uspravnicom Baltik-Jadran-Crno more” za koju je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuu Hrvatskoj radio televiziji ustvrdila da je njezina inicijativa koju je ovom prilikom “predstavila potpredsjedniku Bidenu koji je to pozdravio”.

Unatoč najboljoj volji, redakcija Biltena nije ni u najpuritanskijim rječnicima uspjela pronaći značenje neobičnog termina “uspravnica”, pa se ostavlja dojam da predsjednica, uz to što diktira regionalnu politiku SAD-a, usput obogaćuje i hrvatski jezik. Srećom, tu je u razjašnjenju suštine projekta opet uskočila predsjednica koja je objasnila kako se radi prije svega o ideji “energetskog povezivanja” Poljske i baltičkih zemalja te pojedinih balkanskih zemalja s budućim lučkim terminalom za ukapljeni plin (LNG) na otoku Krku, istom projektu koji su proročanski najavili Biden prilikom posjeta Rumunjskoj ranije ove godine i Obama prilikom posjete Poljskoj prošle godine, dakle prije nego što su za njega čuli od Grabar-Kitarović.

Plinske igre preko leđa Istoka

Uvoz plina za ovaj dio Istočne Europe, kojem se ovom prilikom želi pridodati lokalna geopolitička vizija, važan je za tzv. “energetsku neovisnost”, standardnu frazu kojom se institucija EU i SAD-a izražavaju o ambiciji da nađu alternativu plinu iz Rusije na čijem se izvozu temelji dobar dio geopolitičke moći te sile. Prema ideji koja je aktualizirana nakon eskalacije konflikta u Ukrajini, zemlje Istočne Europe bi s vremenom uvoz plina iz Rusije trebale zamijeniti uvozom ukapljenog plina iz američkog škriljca koji bi se tankerima dovozio do LNG terminala, između ostalog i onog koji bi trebao biti stavljen u funkciju blizu Rijeke.

Prema interpretaciji predsjednice, “energetska neovisnost je bitan čimbenik političke neovisnosti”, a ovisnost o američkom plinu bi po toj logici zapravo predstavljala neovisnost u kontrastu prema ovisnosti o ruskom plinu. Od ovog logičkog salta još je čudnija racionalizacija prema kojoj bi uvoz plina iz škriljca ujedno predstavljao i “jeftiniju” varijantu, od koje bi trebala profitirati domaća industrija i kućanstva, unatoč opravdanoj skepsi prema dugoročnoj rentabilnosti škriljca kao izvora energenata. Avantura odustajanja od ruskog plina tako ne dovodi zemlje regije samo u opasnost od političkih reperkusija, već vrlo vjerojatno ugrožava i stabilnu opskrbu plinom ovog dijela svijeta.

Također, dok regionalni lideri navodno osmišljavaju projekte kako da povećaju izvoz američkog plina u Europu, zapadnoeuropske zemlje povećavaju svoje kapacitete za uvoz plina iz – Rusije, prije svega kroz već postojeći naftovod Sjeverni tok kojim se plin doprema u Njemačku, a onda dalje prema Zapadu. Ako bi – kao što sugeriraju brojni analitičari – “uspravnica” služila kao politički i energetski cordon sanitaire prema Rusiji, teško je ne primijetiti kako je riskantni projekt zamjene ruskog plina američkim prije svega namijenjen zemljama koje u konfliktu Istoka i Zapada imaju ulogu pijuna. Kao što kaže narodna mudrost, lakše je tuđim uspravnicama koprive mlatiti.