Europska komisija mogla bi uskoro dobiti veće ovlasti u području obrane. Od Europske unije traže da im se omogući raspoređivanje sigurnosnih snaga unutar bilo koje zemlje članice bez njene prethodne dozvole. Takvo nešto, prema postojećim pravilima Europske unije, nije moguće jer je na temelju koncepta nacionalnog suvereniteta za raspoređivanje oružanih snaga u bilo kojoj zemlji članici potreban njezin pristanak. Velike zemlje poput Njemačke i Francuske, spremne su podržati ovaj prijedlog, no manje se tome za sad opiru upravo argumentima narušavanja suvereniteta.
Radi se o tobože samo hipotetičkom “nuklearnom rješenju”, objašnjavaju europski dužnosnici. No agencija s tim nadležnostima će ipak biti osnovana već ovaj tjedan i to bez glasanja je se pretpostavlja da bi većina zemalja članica mogla blokirati radnje Komisije koje bi ciljale ka narušavanju suvereniteta neke zemlje. No, ako pogledamo brojne primjere iz prakse, posebno one vezane za donošenje odluka o Grčkoj od početka eskalacije krize, postaje jasno da velike zemlje mogu prisiliti male zemlje na donošenje odluka koje njima odgovaraju, kao što je primjer sa grčkom financijskom krizom, čak i onda kada malim zemljama te odluke izravno štete.
Europska granična i obalna straža je agencija čije je osnivanje najavljeno već za ovaj tjedan, a po svom području djelovanja trebala bi osnaživati Frontex. Europska granična i obalna straža bila bi 6 puta veća po opsegu snaga od Frontexa, a europski dužnosnici neskriveno kao primjer potrebe za intervencijom navode Grčku koja pušta izbjeglice na teritorij Europske unije i šengenskog prostora. Kontraprijedlog koji bi zaista olakšao kontrolu granica mediteranskim zemljama kroz koje ulazi najveći broj izbjeglica iznijela je Italija, a on se sastoji od tzv. “europeizacije” patroliranja na Mediteranu, odnosno od podjele financijskog tereta kontrole na moru. No, za razliku od raspoređivanja snaga u pojedinim zemljama članicama, bez njihovog dopuštenja, talijanski se prijedlog smatra “radikalnim”.
Većina “pokušaja” rješavanja izbjegličke krize svodi se na maštovite načine dodatnog naoružavanja, postroživanja kontrole granice, otežavanja protoka ljudi i narušavanja temeljnih načela kojima se EU inače voli hvaliti. Istovremeno, humanitarna kriza mijenja karakter Europske unije i dodatno osnažuje nedemokratski karakter njezinih institucija.