Srbija je početkom ovoga tjedna otvorila pregovore po poglavljima za pristup Europskoj uniji. Prva poglavlja otvaraju se već ovaj tjedan, a radi se o poglavlju 32 koje obuhvaća reforme u području financijske kontrole, te poglavlju 35 koje se obično bavi raznim pitanjima koja se pojave tokom pregovora a nisu pokrivena nijednim drugim pregovaračkim poljem. U ovom slučaju, dugogodišnji problematičan odnos Kosova kao bivše pokrajine koja je proglasila samostalnost i Srbije koja u svom Ustavu Kosovo navodi kao dio vlastitog teritorija, rješavat će se u sklopu poglavlja 35. Sljedeća su poglavlja 23 (pravosuđe i osnovna prava) i 24 (pravda, sloboda i bezbednost) čije se otvaranje najavljuje za prvu polovicu iduće godine. Ovo su najkompliciranija poglavlja koja će usprkos, ranom otvaranju vjerojatno biti zatvorena posljednja jer je proces usklađivanja pravnog okvira izuzetno skup i kompliciran višegodišnji proces.
Poteškoće se očekuju i u poglavju 27 koje se bavi zaštitom okoliša. Kako je Tanjugu kazala, voditeljica delegacije pristupnih pregovora sa srpske strane, radi se o izrazito skupom procesu. No umjesto da pravu težinu ovog pitanja svrsta tamo gdje ono zaista leži – u pitanjima budžetskih izdvajanja za očuvanje okoliša, ulaganje u obnovljive izvore energije, energetske obnove stambenih prostora, adekvatnom zbrinjavanju okoliša te odnosu države i firmi koje traže što manje propisa i što niže kazne – Mišćević je pogrešno težinu ovog problema u svrstala u nužnu potrebu za “promenom svesti naroda”. Prema nekim procjenama, Srbiji je za zatvaranje samo ovog poglavlja potrebno 10,2 milijarde eura kako bi se osigurala zaštita zraka, voda, od radioaktivnih elemenata, buke itd… Osigura li država energetsku obnovu stambenih prostora koji će smanjiti račune za potrošenu energiju, kante za adekvatno recikliranje otpada i dovoljan broj odlagališta u javnim prostorima, “svijest” naroda, vjerojatno će biti najlakše promijeniti.
Slični diskursi
Retorika pristupa pregovorima Srbije i EU gotovo je identična onoj koju je Hrvatska već vidjela, a jedan od medijski najuspješnijih spinova političara bilo je pitanje datuma dovršetka pregovora i konačnog primanja zemlje u EU. Ovome nije odolio ni srpski premijer Aleksandar Vučić koji se nada da će Srbija svoje pregovore zatvoriti već do kraja 2019. godine. Prosječno vrijeme pregovora za pristup EU u ranijoj je fazi iznosio 4 godine, no Hrvatska je pregovarala punih 6 godina, a Austrija čak 8 godina. Vučićev juriš kroz pregovore moguć je samo ako Srbija ništa zaista ne ispregovara već samo pristane na sve uvjete koje će EU nametnuti, a treba imati na umu da Europska unija primarno štiti interese svojih već postojećih članica. Umjesto juriša Srbija bi trebala usporiti pregovore i inzistirati na što boljim uvjetima u svim pitanjima koja smatra strateški važnima.
Nekritični pristup medija ovim ozbiljnim pitanjima očituje se prije svega u preuzimanju izjava i stavova političara bez vlastitog pristupa analizi sadržaja pristupnih pregovora. Razlozi ovome, kao i obično, nisu jednoznačni, već se kreću od kulturološke težnje za pripadanjem “civilizaciji” ili “bijegu s Balkana” (pa otud autorasistički ispadi većine intelektualaca koji komentiraju pristup Srbije EU) do materijalnih nemogućnosti samih novinara da se ovim temama ozbiljno pozabave uzimajući si potrebno vrijeme i ostale resurse za dublji ulazak u temu. Istovremeno, bilo bi nužno izbjeći liberalnu zamku prema kojoj bi svaka kritika EU značila političko pozicioniranje na radikalno desnom političkom spektru.