Ulicama glavnog grada Republike Hrvatske u utorak 26. januara marširala je radikalna desnica, predvođena skupinom veterana koji su bez jasne artikulacije zahtjeva godinu i pol dana kampirali u Savskoj 66 pred zgradom Ministarstva branitelja odbijajući sve ponude o kompromisu koje je nudila SDP-ova koalicijska vlada. Pozivajući se na svoje minule zasluge, dio veterana nastupa pod devizom kako upravo oni “imaju ne samo odgovornost, nego i obavezu urediti ovo društvo”. A kakvu točno viziju budućnosti ima skupina iz Savske 66 mogli smo vidjeti jučer na zagrebačkim ulicama prilikom marša na Agenciju za elektroničke medije radi privremenog ukidanja lokalne televizije Z1 zbog eklatantnog kršenja hrvatskih zakona, uvjeta pod kojim su dobili koncesiju i uvjeta natječaja na kojima godinama već ostvaruju milijunske iznose.
Vijeće za elektroničke medije (VEM) Republike Hrvatske donijelo je prošlog tjedna odluku kojom privremeno, na tri dana, počevši od utorka 26. januara 2016. oduzima koncesiju nakladniku Z1 televizija d.o.o, zbog diskriminacije po etničkoj osnovi zabranjenoj člankom 12. Zakona o elektroničkim medijima. VEM je odluku donio reagirajući na više od 40 zaprimljenih pritužbi građana, medija i drugih organizacija zbog eklatantnog primjera govora mržnje. Radi se o regulatornom državnom tijelu zaduženom za provedbu nadzora nad medijima kojeg je osnovala Republika Hrvatska, dok članove vijeća na određeni mandat postavlja Sabor. Vijeće inače redovno donosi odluke o dodjeljivanju ili ukidanju koncesija zbog kršenja uvjeta ili zbog kršenja zakona, no samo je ova izazvala medijsku buru odobravanja i pokojeg neslaganja.
Smisao prosvjeda
Radi se o instituciji principa “arm’s length” što podrazumijeva da država osniva organizacije koje nisu pod izravnim nadzorom vlade (VEM i AEM izvještaj o svom radu daju Saboru) na način da takve (medijske) institucije dodjeljuju koncesije i alociraju javna sredstva s ciljem sprječavanja intervencije politike u medije. Njezino postojanje znači da se država odrekla jednog dijela svog posla kako bi osigurala provedbu nužnih mjera uz istovremeno depolitiziranje i razdvajanje od izvršne vlasti.
Dakle, vojni veterani prosvjedovali su protiv regulatornog tijela kojem je osnivač Republika Hrvatska tražeći da se u ovom slučaju ignoriraju zakoni, ugovori o koncesiji, pa čak i uvjeti natječaja na temelju kojih je ova televizija dobila sredstva. Kako piše Forum.tm, samo od Agencije Z1 je prošle godine dobila 1,6 milijuna kuna iz 33 milijuna kuna teškog Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, “i to među ostalim za emisije koje sadržajem potiču ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj (u dvije godine oko 310.000 kuna) i razvoj svijesti o najvišim vrednotama ustavnoga poretka (u dvije godine 386.000 kuna)”. Televiziju Z1 podupire se i izdašnim subvencijama proračuna grada Zagreba za proizvodnju i emitiranje audiovizualnih i radijskih programskih sadržaja od interesa Grada Zagreba, naime, kako piše dalje Forum, za 2014. i 2015. godinu, Z1 je ovim putem dobio više od 4 milijuna kuna javnog novca (za 2014. godinu nešto više od dva milijuna kuna, a u 2015. otprilike 1,9 milijuna).
Kontradikcije financiranja medija
Grad Zagreb i inače obilno financira komercijalne medije. Slično je stanje i sa sredstvima Agencije za elektroničke medije. Njezin Fond za pluralizam najvećim se dijelom puni sredstvima koje Hrvatska radiotelevizija (HRT) prikuplja putem naplate javne pristojbe, a sredstva tog fonda dodjeljuju se lokalnim radijima i televizijama (u velikoj mjeri komercijalnima). Premda većina europskih država ima slične fondove, ovaj hrvatski sasvim je unikatan, naime radi se o jedinom fondu za medije koji najvećim dijelom financira komercijalne medije. I nakon skromnog i simboličnog “otvaranja” za neprofitne medije unazad dvije godine, oni su u ovom (najvećem) fondu u državi izrazito nepoželjni, o čemu svjedoče brojni napadi komercijalnih medija.
Tek uz pritiske prošlog sastava Ministarstva kulture iz ovog su fonda izdvojena otprilike 3 milijuna kuna za neprofitne medije. Naime, usprkos prigovorima o tome kako neprofitni mediji narušavaju tržišnu utakmicu, takvo nešto nisu prepoznali niti Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, niti Ministarstvo financija, niti nadležna tijela Europske unije. Nije niti jasno kako mediji koji ne sudjeluju na tržištu i ne prodaju svoju robu mogu točno kršiti tržišnu utakmicu. Ako postoji kršenje tržišne utakmice, onda su za njega odgovorni komercijalni mediji koji dobivaju financiranje iz javnih budžeta lokalne samouprave ali i Agencije za elektroničke medije dok istovremeno sudjeluju na tržištu i prikupljaju sredstva putem oglašavanja. S druge strane, neprofitni mediji, osim (minornog) javnog financiranja nemaju drugih mehanizama održavanja svog rada. Sredstva natječaja namijenjena financiranju isključivo neprofitnih medija iznose 6 milijuna kuna na godišnjoj razini (3 milijuna kuna Ministarstva kulture i isto toliko iz sredstava Agencije), dakle gotovo koliko prema izračunu Forum.tm-a iznosi financiranje samo televizije Z1 za posljednje dvije godine.
Gušenje slobode govora?
O kakvom i o čijem gušenju slobode govora onda možemo uopće razgovarati? Sloboda govora u današnje doba može se mjeriti s obzirom na javna sredstva izdvojena za financiranje medija. Komercijalne, a često mahom desničarske televizije, izdašno su javno financirane čak i u prošloj vladi. S druge strane, ta ista, “lijeva” vlada, jedva da je uspjela izdvojiti bijednih 6 milijuna kuna za financiranje neprofitnih medija. Pritom stroga natječajna regulativa zahtijeva transparentno trošenje sredstava dok se istovremeno za komercijalne medije ne može reći isto.
U neprofitnim medijima, gotovo većina sredstava odlazi na plaće (oko 350 zaposlenih) i honorare više od dvije tisuće ljudi. Upravo je ovaj sektor poslužio kao spužva za, barem privremeno, zapošljavanje dijela novinara otpuštenih iz komercijalnih medija od početka medijske i ekonomske krize. Neprofitni mediji njihova su posljednja nada za bavljenje novinarstvom. Ako ćemo kao kriterij stupnja slobode govora uzeti sredstva javnog financiranja, onda moramo zaključiti da jedina sloboda govora koja se guši u Hrvatskoj je ona neprofitnih medija. Tako pod novim ministrom kulture, sav trud i napredak postignut u prošlom mandatu dolazi u pitanje. A novinarima koji su pretrpjevši gubitak radnih mjesta (zbog krize i privatizacija) posao pronašli u neprofitnom sektoru prijeti novi gubitak životnog standarda i novi val materijalne deprivacije.