“Istraga o slučaju skoro je završena”, ustvrdio je ankarski javni tužitelj Harun Kodalak samo dva dana nakon bombaškog napada u turskom glavnom gradu u kojem je poginulo 28, a lakše ranjena 61 osoba. No i prije nego što je istraga bila “skoro završena”, predsjednik Recep Tayyip Erdoğan i premijer Ahmet Davutoğlu su kategorički ustvrdili kako su za napad odgovorne Jedinice narodne zaštite (YPG) sirijskih Kurda. To što je krivac pronađen prije istrage možda je iz policijsko-pravosudne perspektive besmislica, no ima političkog rezona. Dapače, vanjskopolitički imperativi sasvim su elegantno pregazili čak i logiku turskih vlasti koje svoje djelovanje protiv Kurda u Siriji pravdaju tvrdnjama kako su oni samo sirijski ogranak zabranjene Radničke stranke Kurdistana (PKK) koja djeluje u Turskoj.
Prema Erdoğanu, dakle, PKK i YPG su ista stranka koja samo djeluje u različitim zemljama. No zašto onda za napad nije optužen PKK, već njegov sirijski ogranak koji nikada nije djelovao izvan te zemlje? Odgovor se dakako nalazi u aktualnom razvoju situacije u susjednoj zemlji gdje se proteklih mjeseci čini kao da ništa ne ide po turskim planovima. Brzi i neočekivani raspad islamističkih “pobunjenika” koje je podupirala Ankara na sjeverozapadu Sirije obnovili su razmišljanja o eventualnoj kopnenoj invaziji turske i saudijske vojske koja, čini se, još jedina može sačuvati ideju o “sirijskoj opoziciji koja nije ISIL”. Takva invazija bi, međutim, dovela Tursku i Rusiju te Iran i Saudijsku Arabiju u izravni vojni sukob što bi imalo nepredvidive posljedice po stabilnost regije i svijeta, te vrlo vjerojatno ojačalo položaj ISIL-a.
Loša iskustva
Sve to predstavlja dinamiku koju SAD, saveznik Turske i Saudijske Arabije, pod svaku cijenu želi izbjeći. Turske tvrdnje su po svemu sudeći usmjerene upravo prema Sjedinjenim Državama. Na njih se želi izvršiti pritisak kako bi pristale na tursku invaziju te prestale podupirati sirijske Kurde. No unatoč inzistiranju Ankare kako “ima dokumente” koje je pokazala svim relevantnim silama, a koji navodno dokazuju upletenost YPG-a u napad, saveznici su ostali skeptični. Glasnogovornik State Departmenta John Kirby tako je pomirljivo izjavio kako ne može “ni potvrditi ni demantirati” tvrdnje Ankare i usput pohvalio “hrabre kurdske borce” u Siriji. Skepsi unatoč, Turska je pojačala napade na američke saveznike u Siriji, koji uključuju pravo prolaska preko teritorija islamističkim borcima te bombardiranje kurdskih gradova daleko od linije fronte.
Također, Turska nastavlja inzistirati da se SAD odluči tko mu je saveznik – “ili Turska ili Kurdi, trećeg nema”. No upravo to je odluka koju SAD nikako ne može donijeti. Naime, ta je zemlja počela podržavati Kurde tek nakon što je postalo jasno kako je “sirijska opozicija” gotovo isključivo sastavljena od različitih frakcija al-Kaide (Fronta al-Nusra, Ahrar aš-Šam) i drugih islamističkih grupa kojima je rat protiv Amerike noseći dio ideologije. Američki problem je uostalom i posljedica ranijih loših iskustava. Naime, kako je nedavno objavljeno, u aktualnim sukobima na sjeverozapadu Sirije islamističke grupe koje podržava Ankara protiv kurdskih snaga koje podržavaju Amerikanci koriste upravo američke TOW protutenkovske rakete koje je ta zemlja ranije donirala – sirijskoj opoziciji, koju je smatrala svojim saveznicima.