Unatoč svim jalovim i neuvjerljivim objašnjenjima razloga priklanjanja MOST-a Domoljubnoj koaliciji na kraju iscrpljujućih postizbornih pregovora, njihovom čelnom čovjeku Boži Petrovu istinitost jedne tvrdnje ipak treba priznati: ovo nije koalicija. Nešto više od mjesec dana vladavine nam to vjerno predočava, iako ne znamo još što je to točno “ovo” na vlasti. Leksikoni političke teorije zasad ne nude prikladne odrednice pa sve ostaje na manje ili više uspješnim metaforama poput neuštimanog orkestra ili bračnih problema.
Premda su katastrofalna kadrovska rješenja isplivala kao nenadmašni pokazatelji dometa ova vlade, od “znanstvenika” Hasanbegovića do “zajebanta” Roberta Pauletića, sve izraženija nekoordiniranost ne samo da dovodi u pitanje dugotrajniju opstojnost vlade, već se paradoksalno nameće i kao jedini mogući obrazac njenog funkcioniranja. Navedimo samo neke primjere koji su prošli tjedan zabavljali ili uznemirivali javnost, ovisno o kutu gledanja.
Niska nesporazuma i prijepora
Premijer Orešković se i dalje ne oglašava po pitanju eventualnog supotpisivanja smjene čelnog čovjeka SOA-e Dragana Lozančića koje mu je nametnula predsjednica Grabar-Kitarović svojim potpisom. Potpredsjednik vlade Tomislav Karamarko višekratno je putem medija upozorio premijera da mu vrijeme istječe. Kao što je upozorio i ministra unutarnjih poslova da je policija i njegova briga, na što ga je Orepić uputio na slovo zakona. Da bi na konferenciji za novinare Božo Petrov ustvrdio da nije znao da je Milijan Brkić službeni kandidat HDZ-a za ministra branitelja, odnosno da je za to čuo iz medija. Tomislav Karamarko mu je odmah i odgovorio: eto, sad znaš.
Osim “konkretnijih” prijepora, stvar ne liči na koaliciju niti na nešto načelnijoj razini. Nakon što se ministrica rada i mirovinskog sustava pohvalila da ne zna kako se zapravo puni državni proračun, Petrov je stao u njenu obranu tvrdeći da ona to i ne mora znati. Upitan za ideološke obračune i zastrašivanja koji se najavljaju i odvijaju u raznim resorima i segmentima društva, Petrov je odgovorio da to nije u njihovoj domeni i da se oni bave samo reformama. S druge strane, niži ešaloni HDZ-a i predstavnici njihovih minornih koalicijskih partnera svoju ulogu u obnašanju vlasti shvaćaju tako da svako malo, bez ikakvih konzultacija, bubnu neke ideje koje im se valjda odavno motaju po glavi: pa traže lustraciju ili ponovno uvođenje vojnog roka. A svi akteri trenutni kaos objašnjavaju lapidarno: ovo je demokracija, svi imaju pravo misliti što hoće. I onda im je još najdraže dometnuti: pa nema tu nikakvog centralnog komiteta.
Danas je, uslijed sazivanja pa naprasnog otkazivanja i onda još naprasnijeg ponovnog sazivanja sjednice saborskog odbora za medije, a sve povodom iščekivane smjene ravnatelja HRT-a Gorana Radmana, stvar prvi put iznutra malo oštrije artikulirana, pa makar dolazilo od zakinutog koalicijskog partnera Darinka Kosora. Eksplicitno je rekao ono što svi vide: ovo uopće ne funkcionira, moramo se resetirati ili ići na nove izbore. Teško je predvidjeti budući razvoj događaja, ali naznačeni obrazac nam sugerira da do konsolidacije teško može doći: unutar HDZ-a bi prije stranačkih izbora krenule zamjerke zbog prevelikih ustupaka MOST-u, a MOST bi većim stupnjem sinergije izgubio bilo kakvu političku distinkciju i dodatno ubrzao već priličan pad popularnosti. Istovremeno, eventualni raskol imao bi krajnje neizvjesne i po političku reputaciju još opasnije učinke.