Još otkad je krajem siječnja nizom iznenađujuće nespretnih izjava tek imenovani hrvatski ministar branitelja Mijo Crnoja sam sebe prisilio na ostavku (kako ne bi bio smijenjen), ovaj resor funkcionira bez ključne osobe na čelu. Situacija je iznenađujuća, jer Hrvatska demokratska zajednica, stranka kojoj je ministarstvo pripalo prema koalicijskim “kvotama”, suvereno dominira veteranskim pitanjima još od kraja rata. Naposljetku, njihova kontrola nad najutjecajnijim braniteljskim udrugama uvjerljivo je dokazana i posljednjih dana. Od početka ovog tjedna, braniteljske udruge jedna za drugom održavaju presice i pozivaju na što hitnije imenovanje ministra, a kao najbolje kadrovsko rješenje navode Milijana Brkića, glavnog tajnika i “šefa iz sjene” HDZ-a. Jedino su udruge vukovarskih branitelja djelomično iskočile iz stroja predloživši Branka Borkovića, zapovjednika obrane Vukovara, no i on sam je morao učiniti korak unatrag i konstatirati kako bi Brkić bio jednako dobro rješenje.
Braniteljski pritisak usmjeren je primarno prema premijeru Tihomiru Oreškoviću i HDZ-ovom koalicijskom partneru Mostu, za koje se pretpostavlja da imaju velike rezerve prema Brkiću. Njihov oprez mogao bi djelomično biti potaknut negativnim iskustvima suradnje s HDZ-om, poput onog kada je prilikom smjene Crnoje HDZ svoje partnere navodno plašio sasvim neutemeljenom prijetnjom braniteljske pobune. Čvrsta odlučnost HDZ-a da samo Milijan Brkić može biti dobar ministar vjerojatno je pak posljedica njegovog pomirenja s predsjednikom te stranke Tomislavom Karamarkom i obnove njihovog saveza uoči skorih unutarstranačkih izbora. Kako se moglo čuti iz izjava istaknutih HDZ-ovaca, ti će se izbori po prvi put održavati po principu jedan član, jedan glas, ali i jedan kandidat. Karamarkova slaba popularnost vjerojatno će se kompenzirati dogovorima s potencijalnim protukandidatima i drugim moćnim konkurentima, poput Milijana Brkića, kako bi se podjela pozicija odradila prije samih izbora.
Visoka cijena sile
No ako je Brkić time riješio svoju poziciju u HDZ-u, njegov put do ministarske pozicije nešto je teži, prije svega zbog “afera” koje su vuku uz njegovu karijeru. Kako bi ublažili skandal vezan uz navodno plagiranje njegove diplome na višoj policijskoj školi (!), podržavatelji iz udruga ustvrdili su kako uopće nije važno ima li Brkić diplomu ili nema, kao da je nemanje diplome i plagiranje diplome ista stvar. Da sve neće ostati samo na jednoj aferi Brkić se pobrinuo jučerašnjim komentarom izvještaja Srpskog narodnog vijeća koji je konstatirao kako se povećao broj incidenata povezanih s mržnjom prema Srbima. U bljesku političke genijalnosti, Brkić je predsjedniku SNV-a Miloradu Pupovcu predložio da “ide tamo gdje neće biti ugrožen”, dodavši usput, bez imalo ironije, kako inače ima puno prijatelja Srba. Samo što svi Brkićevi imaginarni srpski prijatelji vjerojatno žive u Srbiji, gdje im je i mjesto. Iako dobra ilustracija ozbiljne političke patologije, fantazije etničkog čišćenja vjerojatno neće presudno utjecati na Brkićevu karijeru.
Naime, prema jutrošnjim najavama, premijer se danas popodne sastaje s predstavnicima braniteljskih udruga nakon čega će se trakavica oko novog ministra vjerojatno brzo riješiti. S obzirom da su protukandidati uglavnom eliminirani, Brkić će gotovo sigurno postati ministar. No dugoročno bi cijena ovakve metode rada za HDZ mogla biti velika. Malo je kad nova vlada imala ovako nisku razinu potpore, a pokušaji da se silom preuzme kontrola unatoč otporima samo jača dojam kronične nestabilnosti i nesigurnosti među vladajućima.