Medijsko iščekivanje nedjeljnih izbora u tri njemačke savezne pokrajine zasnivalo se isključivo na jednom pitanju: hoće li birači kazniti Angelu Merkel zbog politike otvorenih vrata prema izbjeglicama? Sukladno iščekivanju, naslovi nakon objavljenih rezultata mogli su i zvučati samo ovako: birači kaznili Angelu Merkel zbog politike otvorenih vrata prema izbjeglicama. Iako je situacija sigurno kompleksnija od “referenduma” o izbjegličkoj politici, rezultati izbora, pogotovo uspjeh stranke Alternativa za Njemačku (AfD), sugeriraju vjerojatne promjene u njemačkoj političkoj dinamici.
S obzirom na to da dubinske analize tek predstoje, zadržimo se na jednom od interesantnijih komentara izrečenih netom nakon objave rezultata. Martin Schulz, član socijaldemokrata (SPD), možda i najvećih gubitnika izbora, i predsjednik Europskog parlamenta, nije se previše uzrujavao oko uspona AfD-a. U maniri brzopoteznih televizijskih analitičara okarakterizirao je glasove za radikalnu antiimigrantsku partiju kao protestne i smjestio ih u širi evropski trend. No, ne samo da ih je kontekstualizirao, već je njihovu pojavu nazvao “normalizacijom izbornog sustava” u Njemačkoj. Kao da je još jedino Njemačka u Europi čekala takve “protestne glasove” i kao da je njihov dosadašnji izostanak bio nekakva strukturna anomalija.
Čudan “apel elektorata”
Schulz se pritom pozvao na ankete u kojima je navodno 80% glasača AfD-a izjavilo kako ne misli da ta stranka ima konkretne rješenje za društvene i političke probleme. Slijedom toga, Schulz uspon AfD-a tumači kao apel elektorata “ozbiljnim” strankama, a to bi valjda trebali biti SPD i CDU, da ponude konkretna rješenja. Ta interpretacija čini predsjednika Europarlamenta relativno optimističnim, kako sam kaže, u pogledu konsolidacije elektorata i ishoda državnih izbora za nepune dvije godine. Zašto “ozbiljne” stranke ne nude konkretna rješenja i zašto su im potrebni takvi stimulacijski “apeli”, nije pojasnio.
No, čini se da je Schulz naglasak stavio na “krivu” normalizaciju. Izglednije je da uspjeh AfD-a, stranke ishodišno organizirane oko krize eurozone i zahtjeva za povratkom njemačke marke, prije predstavlja drugi evropski politički trend: normalizaciju radikalno desnih stavova u mainstream politici. Premda se i po rekordnoj izlaznosti i broju dobivenih zastupničkih mjesta može prepoznati da vjerojatno nije riječ tek o efemernoj pojavi protestnog tipa, dalekosežniji učinak uspjeha AfD-a pomicanje je cjelokupnog političkog polja udesno, kao i prilagođavanje stranaka centra. Ako ništa drugo, SPD ima dugu i uspješnu povijest takvih prilagođavanja i prihvaćanja desnih ideja.