Grčka vlada, koja je tijekom prošle godine uspjela preživjeti žestoke napade i osporavanja od stranke europskih “partnera”, a zatim se održala na vlasti unatoč dramatičnom zaokretu od proklamirane politike i žestokim unutarnjim podjelama, sada proživljava novu krizu čiji se uzroci čine znatno banalnijima, ali koji bi lako mogli dovesti do prijevremenih izbora i promjene vlade. Naime, od prve izborne pobjede Sirize u januaru prošle godine ta je ljevičarska stranka u koaliciji s desnopopulističkim Nezavisnim Grcima (ANEL) s kojima je uspostavila konsenzus oko odbijanja “mjera štednje” i malo čega drugoga. Koalicija je neobično preživjela odustajanje od borbe protiv mjera štednje i, unatoč velikim razlikama među strankama-sastavnicama, do sad funkcionirala samo uz manje probleme.
Ozbiljno je zaoštravanje međutim u ponedjeljak izazvao “gaf” ministra za imigraciju Janisa Muzalasa koji je u televizijskom intervjuu izgovorio zazornu riječ Makedonija misleći pritom na sjevernog grčkog susjeda. Muzalas se odmah u emisiji ponizno ispričao, a pokoru zbog teške greške od tada je ponovio još nekoliko puta, u raznim formatima. Međutim, predstavnici ANEL-a, o čijoj parlamentarnoj potpori ovisi vladi, svejedno inzistiraju na njegovoj hitnoj ostavci. Sve ovo odvijalo se neposredno uoči važnih samita o migracijama i u trenutku kada se grčka vlada nastoji izboriti za odbacivanje “plana” zapadnoeuropskih država da se većina izbjeglica naprosto ostavi u Grčkoj, pa što bude. Iako najavljena još jučer ujutro, izgleda da je ministrova ostavka ipak odgođena, barem do perioda nakon važnih diplomatskih skupova.
Najstarija nacija
Bizarna afera proizlazi dakako iz činjenica da u grčkom establišmentu (a povremeno i izvan njega) postoji snažan konsenzus oko nepriznavanja prava susjednoj Republici Makedoniji da nosi to službeno ime. Spor traje još od proglašenja nezavisnosti Makedonije početkom 1990-ih i uspješno blokira njezine “euroatlantske” integracije. Prema upornoj (iako karikaturalnoj) interpretaciji koja dominira grčkim javnim prostorom i predstavlja službeni stav grčke države, naziv Makedonija za prostor današnje države izmislio je Josip Broz Tito kako bi ostvario svoje ekspanzionističke ambicije nauštrb grčkog “etničkog prostora”. Stoga Grčka službeno inzistira na zamjenskom imenu “Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija” ograničavajući tako simbolički njen opseg samo na teritorij bivše Jugoslavije.
“Riječ ‘Makedonija’ je grčkog porijekla i pripada helenskoj naciji […] geografski obuhvaća prostor širi od današnjih granica, a njegovo je srce u sjevernoj Grčkoj gdje žive Grci čiji se preci stoljećima nazivaju Makedoncima”, navodi se u službenom stavu Grčke. Iako je nesumnjivo točno da je riječ Makedonija antičkog grčkog porijekla i da se može odnositi na širi geografski prostor, isto se može tvrditi npr. i za Siriju, što doduše nije imalo puno posljedica po tragičnu sirijsku suvremenu povijest. Nacional-romantičarska kampanja makedonskog premijera Nikole Gruevskog, koji temelje suvremene makedonske države nastoji pronaći u antičkoj Makedoniji (umjesto u Narodno-oslobodilačkoj borbi), dodatno otežava odnose između zemalja – što se čini da nije nimalo slučajno.
Izgradnja novog antičkog Skopja u tom smislu može izazivati podsmijehe, ali uzrokuje i ozbiljne probleme. Doduše, grčki prigovori kako Makedonija “krade grčko nasljeđe” nisu ništa manje promašeni. Suvremena grčka država, utemeljena u 19. stoljeću zapadnom intervencijom, nije naposljetku ništa više sljednica grčke antičke civilizacije od suvremene Makedonije. Iako se državnici na to u pravilu teško navikavaju, države ne dobivaju ni ne gube legitimitet pretenzijama na povijest, već svojom sposobnošću da sudjeluju u rješavanju neposrednih problema svojeg stanovništva, što obje države uporno odbijaju izravno se, na različite načine, suprotstavljajući volji vlastitih građana i time osporavajući sadržaj koncepta demokracije. Demokracija – evo još jedne grčke riječi koja se puno lakše zaboravlja.