politika
vijest

Štrajk u Amazonu

Foto: AFP / John MacDougall

U organizaciji sindikata Ver.di, drugog najmasovnijeg u Njemačkoj, u ponedjeljak je započeo štrajk u skladištu multinacionalne kompanije Amazon smještenom u gradu Koblenzu. Prema najavama iz Ver.di-ja, štrajk bi trebao trajati do početka večerašnje noćne smjene u skladištu. Zahtjevi koji se štrajkom nastoje ispuniti načelno su skromnije naravi: traži se da Amazon poštuje odredbe kolektivnog ugovora na razini savezne države Porajnje-Falačka (Rhineland-Pflatz) u trgovačkom i poštanskom sektoru, a ne onoga poslodavcu prihvatljivijeg u logističkom, trenutno važećem unutar kompanije.

Potrebno je naglasiti da se ovdje ne radi o izoliranom buntu, već samo o sekvenci u višegodišnjem nastojanju Ver.di-ja da organizira radnike Amazona u borbi protiv katastrofalnih uvjeta rada, niske razine radnih prava i mizernih nadnica. Trenutni štrajk se izravno nastavlja na sindikalne akcije s kraja prošle godine. Pritom je evidentna taktika Ver.di-ja u tempiranju akcija i štrajkova: kao što su krajem prošle godine htjeli Amazonu učiniti štrajk što skupljim, pokrenuvši ga prije božićnih i novogodišnjih praznika, tako su i ovaj organizirali u tjednu prije uskršnjih praznika. Najsnažnija štrajkačka poluga, skupoća štrajka za poslodavca, u ovom slučaju je locirana u periodima najvećeg prometa.

Napukline na fasadi Amazonovog imidža propulzivne i inovativne globalne kompanije počele su se ocrtavati prije nekoliko godina, što sindikalnim djelovanjem što novinskim reportažama poput one ljetošnje u New York Timesu. Na vidjelo su počele izlaziti priče o radnim uvjetima u skladištima u SAD-u, Njemačkoj i Francuskoj za koje se mislilo da su zauvijek delegirane u sweatshopove Dalekog Istoka. No, radnička iskustva slična onima iz mančesterskih tvornica 19. stoljeća – prekovremeni rad u pregrijanim ili iznimno hladnim skladištima pod nemilosrdnim tehnološkim nadzorom – pokazuju da nismo toliko daleko od nadiđenih “žrtvovanja” za prvobitnu akumulaciju kapitalizma na razvijenom Zapadu. Kao što nas ovaj primjer nanovo uči, kapitalizam se ne “razvija” po navodnom redoslijedu nužnih etapa u civilizacijskom napretku, već po diktatu profitne stope.