Čini se da se napokon naporna saga o dolasku kapitalizma u Albaniju bliži svome kraju. Nakon silnih peripetija i traženja krivaca na pogrešnim mjestima, od socijalističkog nasljeđa preko inherentne korupcije političara do nepopravljivog mentaliteta naroda, sve upućuje na to da su prvi taktovi konkurencije i inovativnosti na pomolu. No, ono što cijelu priču čini zanimljivom jest neobičan krivac. Naime, radi se o privatnoj kompaniji iz Njemačke, države kojoj se tepa kao ekonomskom motoru kapitalističke Evrope i koja, pogotovo na Balkanu, ima status oličenja svega onoga najboljeg što kapitalizam sa sobom nosi. Ali, kao i što sami kapitalisti oduvijek znaju, ono što je dobro za kapitalizam nije uvijek dobro i za pojedinog kapitalista.
O čemu se radi? Nakon iscrpljujućih pregovora, albanska država i njemačka kompanija AviAlliance uspjele su dogovoriti izmjene koncesionarskog ugovora iz 2005. za tiranski aerodrom nazvan po Majci Terezi. Problem u ugovoru je bio taj što se zapravo radi o ugovoru o monopolu. Naime, koncesija je uključivala i stavku o zabrani rada svih ostalih aerodroma u Albaniji. Drugim riječima, AviAlliance nije samo plaćala koncesiju na aerodrom u Tirani već i na monopol. Zbog izostanka konkurencije si je mogla priuštiti i povećanje cijena raznih usluga, pa tako i onih za slijetanje koje su postale toliko visoke da su mnoge aviokompanije preusmjeravale avione na Skopje.
Čini se da su pritisci na vladu iz drugih sektora, poglavito turističkog, učinili svoje i odlučili su zaigrati na kartu općeg kapitalističkog interesa i uspjeli uvjeriti AviAlliance da “popusti”. Kao rezultat toga slijedi otvaranje aerodroma u Kukësu, inače izgrađenog neposredno prije sklapanja koncesionarskog ugovora, na čije su se produženje vlasti u ovom dealu manje-više obvezale. Ovaj albanski primjer samo pokazuje da veću prijetnju kapitalizmu predstavljaju interesi pojedinih kapitalista nego “neprilagođenost” države ili tzv. narodnog mentaliteta. Svaki racionalni kapitalist će vrlo rado prihvatiti zaštitu od konkurencije sve dok se time ne ugrožava kapitalizam kao takav. A i smisao same konkurencije jest da netko pobijedi, uz pomoć države ili bez, i odstrani konkurente, a ne da se održava kao takva u svrhu empirijske potvrde onoga što piše u udžbenicima iz ekonomije.