Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara, njemačke dnevne novine Süddeutsche Zeitung u suradnji s više od 100 novinarskih organizacija diljem svijeta došli su u posjed 11.5 milijuna dokumenata spremljenih na vrtoglavih 2,6 terabajta memorije, a pribavljenih iz firme Mossack Fonesca, jedne od najzatvorenijih offshore odvjetničkih kompanija specijaliziranih za osnivanje offshore kompanija.
Među sto novinarskih organizacija nalazi se i srpski KRIK – Mreža za istraživanje kriminala i korupcije, koja se fokusirala na podatke iz Srbije, što će objavljivati u redovnom dnevnom ritmu u narednom periodu. Među prvim pričama koju je KRIK objavio nalazi se i ona o četiri offshore kompanije beogradskog gradonačelnika Siniše Maloga o čemu se u srpskim medijima danas gotovo ništa ne može pročitati. Mediji koji su i objavili vijesti o tzv. Panama Papersima, fokusirali su se na jednostrane i ideološki jasno obojane informacije sažete na Guardianu koji ovo curenje dokumenata primarno nastoji ilustrirati licem ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Izostavljeni subjekti iz zemalja jezgre
Zasad je primarna odlika ove afere selektivno izvještavanje fokusirano mahom na nelegalne radnje subjekata iz zemalja periferije uz očito zanemarivanje upletenosti osoba i kompanija iz zemalja Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, pa tako viralni video Guardiana kojim se ilustriraju kanali utaje poreza u fokusu ima spomenutog Putina, dok se u drugi plan postavlja još upletenijeg aktualnog britanskog premijera Davida Camerona čiji je pokojni otac koordinirao cijeli niz offshore kompanija. Sredstva koja je utajio Cameronov otac u obliku nasljeđa prešli su na aktualnog britanskog premijera.
Iz do sad objavljenih dokumenata izostavljeni su svi podaci koji bi mogli ugroziti poslovanje kompanija i političara iz zapadnih zemalja odakle dolazi najveći broj milijardera i najveći broj kompanija sa liste 500 najbogatijih, pa tom logikom vjerojatno i najveći broj klijenata ove odvjetničke firme. Kako piše Guardian, većina medijima dostupnih podataka ipak će ostati privatna, naravno, ukoliko ih se ne domogne WikiLeaks koji, čini se, već radi na tome. Suddeutsche Zeitung fokusirao se na objavu informacija koje potvrđuju kršenje sankcija nametnutih putem Ujedinjenih Naroda pa stoga na listi imamo Saudijsku Arabiju, Siriju, Ugandu, Iran, Zimbabwe, Sjevernu Koreju i slično.
Prema ljudskopravaškom aktivistu i bivšem britanskom diplomatu Craigu Murrayu ovakvom ishodu “ne treba se naime nimalo čuditi jer su organizaciju, ironična naziva Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara, osnovali i financiraju je mahom fundacije iz SAD-a poput Ford Fundation-a, Carnegie Endowement-a, Rockefeller Family Fund, W K Kellogg Foundation te Soroševo Otvoreno društvo”. Murray smatra kako “ne treba očekivati razotkrivanje kapitalizma niti prljavih tajni zapadnjačkih korporacija”. On se također pita što bi bilo da su BBC i Guardian koji su u posjedu sadržaja svih dokumenata pretraživali svakog donatora političkim strankama, ili da su pretraživali članove vlastitih uprava ili svakog milijunaša sa liste “Fortune 500”?
Odvjetnička odgovornost
Zanimljive su i reakcije iz odgovorne odvjetničke firme. Naime, Mossack Fonseca, registriran u Panami, od 1977. godine do danas osnovao je 214.000 firmi u 21 poreznoj oazi. Na curenje dokumenata iz firme su kazali, kako se radi o zločinu i napadu na Panamu od strane konkurentskih kompanija prikazujući cijelu situaciju kao sasvim legitimnu kapitalističku taktiku u bespoštednoj tzv. tržišnoj utakmici. Ovime Mossack Fonesca pokušava skrenuti pozornost s vlastite višedesetljetne neetičke prakse koja je uključivala suradnju s pedofilima i krijumčarima ljudima odgovornima za prodaju žena u bijelo roblje, zatim s osobama osumnjičenima za ratne zločine, te sa brojnim pojedincima odgovornima za utaju poreza. Firma se pravda strogo provođenim dubinskim analizama klijenata, tzv. due dilligence procesima. Jedna od takvih analiza pokazala je da je jedan od njihovih klijenata seksualni prijestupnik potencijalno odgovoran za krijumčarenje žena, no firma to nije smatrala shodno za prijaviti nadležnim organima, kao što u moru drugih slučajeva nije prijavila niti utaju poreza čime je preko 200 zemalja oštetila za milijarde dolara.
Prisjetimo se na kraju da ovo nije prvi slučaj gdje se otkivaju goleme utaje poreza najvećih kapitalističkih igrača, pa je tako u prošlim curenjima podataka poznatima kao Luxemburg Leaks (2014.) i Swiss Leaks (2015.) otkriveno da poreze od očiju države skrivaju i najpoznatije globalne kompanije poput IKEA-e, Pepsi te drugih 340 multinacionalki. Usprkos tome što nema mjesta sumnji o neprihvatljivim etičkim praksama najvećih globalnih kompanija države svijeta još nisu uskladile zakone te onemogućile postojanje poreznih oaza niti su adekvatno kaznile prijestupnike.