Makedonski predsjednik Đorđe Ivanov (VMRO-DPMNE) u utorak je proglasio aboliciju (oslobađanje od kaznenog postupka osoba za koje postoji osnovana sumnja da su počinitelji kaznenog djela) svih političara protiv kojih se vode kazneni procesi vezani uz slučajeve masovnog prisluškivanja, ali i svih ostalih afera nastalih nakon što je oporbeni Socijaldemokratski savez Makedonije, na čelu sa Zoranom Zaevom, u javnost pustio dokumente o ilegalnom prisluškivanju preko 20.000 ljudi, uključujući mnoge političare i javne osobe.
Odluka o aboliciji izazvala je novi val prosvjeda u kojima je sjedište vladajuće stranke VMRO-DPMNE-a gađano jajima, dok su se građani suprotstavili policiji uzvikujući slogane poput “spustite štitove”. Do većih incidenata nije došlo, no zanimljive su dismisije prosvjeda putem medija koji su pod utjecajem predsjednika VMRO-DPMNE-a Nikole Gruevskog, a prema kojima je proteste organizirala oporba na čelu sa Zoranom Zaevom. Ovo dakako nije točno. U zemlji vlada široki konsenzus oko toga da se Gruevski bavi brojnim nezakonitim aktivnostima, a mobilizacije građana (bilo da se radi o novinarima, sindikatima, studentima, učenicima, lijevim aktivistima) toliko su uspješne da se na svaki poziv na prosvjed u kratkom roku odazove više tisuća ljudi, što je za zemlju od dva milijuna ljudi značajan ishod.
Ukoliko Ivanov ne povuče odluku te ukoliko ovaj zaokret dovede do ugrožavanja rada Specijalnog tužiteljstva osnovanog na temelju dogovora iz Pržina, javnost najavljuje preuzimanje stvari u svoje ruke. S obzirom na to da se prosvjedi ne smiruju već više od godinu dana, ovo nisu isprazne prijetnje, a Gruevski će, ako ne ode milom, otići silom nametnutom od građana. Ivanov je svoju odluku pokušao obrazložiti velikim pritiscima međunarodne zajednice koji onemogućavaju rad makedonskih sudova, no, radi se dakako o spinu jer međunarodna zajednica, premda blaga prema Gruevskom, stoji na istoj strani kao i građani. Već je odluka Ustavnog suda o proširenju ovlasti predsjednika u javnosti bila protumačena kao “državni udar”, a njena provedba sigurno neće smiriti nezadovoljnu javnost.
Tempirana objava
Odluka Predsjednika nije veliko iznenađenje jer su pravne osnove za nju osigurane prošlog mjeseca kada je Ustavni sud proširio njegove ovlasti na pravo amnestiranja osoba optuženih za izborne prijevare. Suprotno izjavama Ivanova, jasno je da je objava abolicije pažljivo tempirana i koordinirana sa VMRO-DPMNE-om. Naime, pravni stručnjaci koji su pri Ustavnom sudu zagovarali proširenje ovlasti predsjednika koristili su argumente koje je on jučer samo ponovio. Također, kako bi se spriječila pretjerana izloženost predsjednika javnosti te kako bi se minimalizirala njegova interakcija s medijima, objava abolicije planirana je tako da se poklapa Makedonija s posjetama hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i slovenskog kolege Boruta Pahora.
Od odluke o aboliciji jučer se ogradio i koalicijski partner u vladi VMRO-DPMNE-a, manjinska albanska DUI čiji je predsjednik Ali Ahmeti izjavio kako je “odluka Ivanova bila ishitrena i nepromišljena te je za njih nelegitimna”. Ahmeti od Ivanova očekuje hitno povlačenje odluke.
Manevarski prostor Nikole Gruevskog posljednjih je godinu dana značajno sužen, a ovo je vjerojatno bio jedan od njegovih posljednjih pokušaja da se spasi. Njegove afere su brojne – od raznih ogranaka korupcijskih aktivnosti, preko potpune kontrole nad medijima, ilegalnog prisluškivanja, uništavanja opreme za prisluškivanje, uništavanje dokumenata koji dokazuju korupciju, namještanja izbora i ostalog… Gruevski nema više nikakav legitimitet, ni u zemlji ni u međunarodnoj zajednici. Makedonsku javnost trenutno brinu izbori najavljeni za 5. juna jer preduvjeti za slobodne i poštene izbore nisu ni približno ostvareni: nije provedena nužna reforma medija kako bi ih se oslobodilo šake VMRO-DPMNE-a, niti su pročišćene glasačke liste koje broje preko 100.000 nepostojećih glasača, (što iznosi otprilike 5 posto glasova). Odluka o općem bojkotu izbora sve se više čini kao jedina ispravna odluka, no pitanje je da li će to spriječiti Gruevskog da proglasi izbornu pobjedu. Istovremeno, međunarodna zajednica pokazuje se nemoćnom, a budućnost Makedonije ovisi o mobiliziranoj javnosti.