Nakon neuspješnih pokušaja na Kosovu, u Makedoniji i u Crnoj Gori, još se jedna oporba sprema prosvjedima smijeniti “vječnog vladara”, naime ona u Republici Srpskoj, bosanskohercegovačkom entitetu kojim na različitim funkcijama od 2006. godine neprekidno vlada Milorad Dodik. Za ovu je subotu Savez za promjene, koji okuplja opozicijske stranke i udruženja, najavio veliki protest točno u podne u banjalučkom Parku Mladena Stojanovića. Pokušaj da za protest uz taj park koristi i Trg Krajine spriječila je odluka gradskih vlasti, koja je kasnije na istom trgu (i u isto vrijeme) odobrila protest vladajućih stranaka u znak potpore predsjedniku entiteta Dodiku. Opozicija je najavila da će, unatoč svemu, ipak doći i do Trga Krajine pa je atmosfera očekivano napeta.
Opozicijski protest pod sloganom “Oslobodimo Srpsku” je dakako dio pripreme za lokalne izbore koji se održavaju u oktobru ove godine. No istodobno, njime opozicijski lideri nastoje ojačati i iskoristiti nezadovoljstvo zbog afere sa zatvaranjem više banaka u entitetu. Optužbe za korupciju dominiraju u propagandi Saveza za promjene kojeg prije svega čine stranke nastale iz “ratne” Srpske demokratske stranke, koje danas – paradoksalno – unatoč svojoj nacionalističkoj orijentaciji uživaju ograničenu potporu “međunarodne zajednice”, osobito otkad je Dodik zaoštrio svoju “separatističku” i prorusku retoriku. Njihove optužbe protiv Dodika zbog “nacionalne izdaje” izazvale su očekivane i uobičajene reakcije entitetskih vlasti.
U već standardnoj koreografiji, Milorad Dodik na svaki izazov svojoj vlasti reagira na isti način: optužujući svoje protivnike za sudjelovanje u zapadnoj, turskoj i bošnjačkoj zavjeri s namjerom “rušenja Srpske”. Protest potpore vlasti pod sloganom “Srcem za Srpsku. Stop izdaji” u potpunosti se oslanja na pokušaj izjednačavanja Dodika sa “Srpskom”, ako ne i sa srpstvom općenito. Ova do sad vrlo uspješna strategija mogla bi još jednom spasiti Dodika od smjene, ali i kaznenog progona koji mu mnogi najavljuju. No Dodikova beskrupuloznost samo je dio problema, drugi dio leži u činjenici da kleptokraciji slabo prekrivenom debelih slojevima etničkog šovinizma opozicija zapravo teško može ponuditi uvjerljivo alternativu.