Borba protiv korupcije jedna je od najprisutnijih fraza tranzicijskih političkih elita. No iza ovog ideologema ne stoji nužno želja za pravednijim društvom, već pokušaj legitimacije neoliberalnih ekonomskih reformi, a u Rumunjskoj od nedavno, i snažnijeg angažman lokalnih političara u geopolitičkom sukobu.
Tijekom svibnja i lipnja 2014. godine Rumunjsku su opsjeli visoko rangirani dužnosnici: potpredsjednik i ministar obrane SAD-a, direktor CIA-e, glavni tajnik NATO-a, američki senatori. Svi su nosili samo jednu poruku: borite se protiv korupcije! Nakon toga dodali su još par poruka: omogućite ekstrakciju plina iz škriljca, ali nakon što povećate budžet za obranu. Ekstrakcija plina iz škriljca od presudne je važnosti za vašu energetsku neovisnost, poručili su Amerikanci, a njihovi rumunjski obožavatelji zaboravili su im reći da Rumunjska već ima vrlo visok stupanj energetske neovisnosti, u usporedbi s ostatkom Europe.
Što je uzrokovalo ovaj novi val zaoštravanja priče o korupciji? Događaji u Ukrajini, naravno. Novi zanimljivi sinonimi pojavili su se u rumunjskom prostoru. Biti protiv korupcije znači biti protiv Rusije. Antikorupcijska se borba militarizira i postaje svetom nacionalnom misijom pod američkim patronatom. Borba protiv korupcije predstavlja također borbu protiv “unutarnjeg neprijatelja”, što može značiti svašta: borbu protiv ljevičara, ekologa, seljaka koji ne žele ekstrakciju plina iz škriljca u svojim selima, euroskeptika, i tako dalje. Da bismo shvatili kako je nastala ova nova serija sinonima, moramo slijediti starije inkarnacije antikorupcije u Rumunjskoj.
Jedno od najzanimljivijih lica antikorupcije pojavljuje se u borbi velikog kapitala protiv lokalnog. O toj se borbi nikada otvoreno ne govori (vjerojatno i zbog slabosti lokalnog kapitala), no ona se u svom svojem sjaju prikazuje, na primjer, u zabilješci američke ambasade iz lipnja 2005. godine koja je objavljena na WikiLeaksu. Rumunjska tvornica bezalkoholnih pića, European Drinks, spremala se pozajmiti 200 milijuna eura od Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) zbog čega se američka ambasada uzrujala i počela slati poruke kako bi spriječila pozajmicu. Direktori rumunjske tvrtke ustvrdili su kako Coca-Cola stoji iza sabotaže. Takvi pozadinski konflikti pokazuju da je jedno od lica “vladavine zakona” na američki način paravan koji skriva beskrupuloznu borbu između poduzeća.
Istjerivanje korumpiranog duha
Antikorupcija je u prvom redu značila bezočne neoliberalne prakse: masovne privatizacije i snažne lobije koji su omogućili opasne deregulacije i proizvodnju monopola. Antikorupcija i vladavina zakona ne idu dobro sa sindikatima, državnim investicijama, regulacijom monopola ili državnim upravljanjem. Antikorupcija je dobra kada vodi privatizaciji strateških područja, kada obuzdava lokalne otpore protiv agresivnih financijskih ili ekonomskih odluka.
Antikorupcija je drugo ime za mjere štednje. Predsjednik Traian Băsescu i njegova vlada proveli su oštre rezove plaća u javnom sektoru i povećali PDV govoreći kako se bore protiv onih koji “žive na državnim jaslama” i njihovog korumpiranog duha. U isto vrijeme, izmijenili su zakon o radu, slijedeći tekst koji je zapravo napisalo udruženje velikih ulagača u Rumunjskoj i zajedno s MMF-om zaštitili besramne (čak i prema svjedočenju nekih bankara) provizije banaka.
Ovaj je trend u posljednjem desetljeću u prvi plan doveo čitavu klasu europskih antikorupcijskih kadrova. Oni žive od europskih fondova i daju “političke” preporuke, koje se sve zapravo tiču već navedenih ciljeva. U periodu duboke ekonomske krize 2010.-2011. godine, svjedočili smo naporima liberalnih i konzervativnih nevladinih organizacija i think-tankova da europskim jezikom i jezikom “antikorupcijske borbe” opravdaju smanjenje broja škola i bolnica, osobito u najsiromašnijim ruralnim područjima. Vrlo je teško izgraditi ljevičarsku opoziciju ovim plaćenim “antikorupcionistima”. Suočavamo se s istočnim ideološkim oportunizmom kroz koji se ultrakonzervativna, neoliberalno pokretana zapadnjačka retorika pretpostavlja i prikazuje kao jedina politika, jedina filozofija za budućnost. Masa antikorupcijskih kadrova raste svake godine. Vidimo rastuće sličnosti između ovog oportunističkog istočnog diskursa i zapadnoeuropskih diskursa u stilu ekstremno desnih stranaka kao što su britanski UKIP (UK Independence Party) ili francuski FN-a (Front national): i jedni i drugi mrze prekarijat, mrze masu “rezervne armije” koja je pala na ispitu tranzicije u kapitalizam – zapadnjaci ih mrze zato što ruše cijenu rada i nagrđuju estetiku ulica i parkova, istočnjaci zato što uništavaju njihov imidž.
Romantični orijentalizam
Antikorupcijske figure poput Monice Macovei predstavljaju heroje emancipacije i napretka za određen dio glasača desnice. Slučaj europarlamentarke Monice Macovei, bivše rumunjske ministrice pravosuđa, zanimljiva je ilustracija ideološkog oportunizma. Zajedno s drugim antikorupcijskim agentima, uspjela je osigurati sastavljanje više nego tendencioznog europskog antikorupcijskog izvještaja: u principu, ovaj se izvještaj bazira na “percepciji” korupcije, na besraman način miješajući sitnu i veliku korupciju, a zemljama kao što su Luksemburg, Irska ili Nizozemska posvećena su poglavlja u kojima se ne govori gotovo ništa o izbjegavanju plaćanja poreza, fiskalnim oazama itd. Očit zaključak izvještaja: zapad je čist, istok je korumpiran svojom komunističkom prošlošću i otporom prema potpunoj liberalizaciji tržišta.
Kad god se planira nova privatizacija u Rumunjskoj, u pravilu se javlja opsesija sitnom korupcijom, kao npr. u novoj fazi privatizacije zdravstvenog sustava. Daje li se u bolnicama mito? Privatizirajmo zdravstvo! – kažu antikorupcijski prvaci. Ovo je potpuno neodgovoran zahtjev: industrija privatnog zdravstva parazitira na javnom sustavu, prihvaćajući samo lagane slučajeve i tapšajući srednju klasu po glavi, dok se ozbiljne bolesti ostavljaju javnom sustavu. A kada se radi o liječenju ozbiljnih bolesti, više od 80% populacije ne može platiti hospitalizaciju u privatnom sektoru. Sitna korupcija u bolnicama zapravo je oblik otpora protiv nedostatnog financiranja.
Izbor je nemoguć, “nema alternative”, kao što glasi slavna uzrečica Margaret Thatcher. Nije moguće odabrati između korupcije velikog lokalnog poduzetnika i velikog transnacionalnog poduzetnika. Lokalna je korupcija rudimentarnija, upadljivija. Korupcija korporativnog stila manifestira se na suptilnije načine, uglavnom u prepravljanju zakona i, nakon toga, u inzistiranju na vladavini zakona koji je već korumpiran. Kako je moguće izabrati između dobrog kapitala i lošeg kapitala, “nacionalnog” kapitala i “civilizirajućeg” transnacionalnog kapitala? Rumunjska je dosegla točku na kojoj otkriva veliko ekonomsko izrabljivanje, pri čemu nema čak ni mogućnost reći kako se radi o “korupciji” ili jednostavno surovoj politici s katastrofalnim društvenim posljedicama. Jedna od najzanimljivijih vijesti u ovom trenutku upletenost je ENEL-a (talijanske tvrtke koja posjeduje dio električne mreže) u korupcijski skandal. To je uspjeh Nacionalne antikorupcijske uprave koja korupciju obično vidi samo u političkom miljeu, mnogo rjeđe u sferi krupnog biznisa. Srednjostrujaški novinari (koji su uglavnom smješteni na desno, s različitim nijansama, uključujući novinare koji navijaju za Socijaldemokratsku stranku, a pate od sindroma Tonyja Blaira) požurili su prevesti skandal na uobičajeni jezik antikorupcije: dakle korupciju vladinih dužnosnika. Ali ne radi se samo o tome, već o odgovornosti koju imaju svi strani ulagači u ovaj sektor, Nijemci, Česi ili Talijani: novac za investicije dobili su unaprijed od svih kupaca i na kraju nisu uložili. Ali spomenuti tu činjenicu bilo bi nedopustivo antikapitalistički…
Bauk Rusije
Još jedan zanimljiv slučaj koji otkriva nedosljedno funkcioniranje liberalne kritike koju zastupaju javni intelektualci i moćne nevladine organizacije bili su prosvjedi iz 2013. godine protiv eksploatacije rudnika u Roşia Montani. Deseci tisuća ljudi nekoliko su tjedana bili na ulicama. Dokle se god slučaj mogao prevesti na antikorupcijski jezik, liberalni milje “odobravao” je pokret. Kada su prosvjednici usredotočili svoju pažnju na potpuno izrabljivački način na koji Chevron želi započeti ekstrakciju plina iz škriljca u Rumunjskoj, liberalni su glasovi utihnuli i počeli promicati amerikanizirane argumente: onaj tko je protiv ekstrakcije plina iz škriljca zapravo je za Putina, korumpiran, protiv domovine.
Zašto su rumunjski građani sumnjičavi kad čuju za “antikorupciju”? Mnogi su zapravo sretni kad vide korumpiranog političara ili poduzetnika u zatvoru. No prečesto, doduše, riječ “antikorupcija” bila je priprema za nove ekonomske šokove: nepovoljne dogovore s MMF-om, privatizacije i izrabljivačke zakone. I, naravno, potpuno isti argument korupcije omiljeni je argument europskih konzervativaca i desničarskih ekstremista kada, na primjer, bez ikakvog pravnog argumenta odbiju pristupanje Rumunjske i Bugarske Schengenskom prostoru. Ukratko, antikorupcija znači neoliberalizam i, u skorije vrijeme, surove politike štednje, posebno dizajnirane za baltičke zemlje, Rumunjsku i Bugarsku.
Kada je prije nekoliko dana u Rumunjsku stigla misija američkih senatora, kroz medijske kanale koje je odobrilo Ministarstvo obrane SAD-a poslana je vrlo jasna poruka: kupite oružje, povećajte svoj obrambeni budžet, jer se na taj način zapravo borite protiv korupcije. Nelogična propagandna konstrukcija, dakako, ali vrlo popularna. U Rumunjskoj se danas protiv korupcije najpopularnije boriti avionima F16 i nadom u još veće NATO baze. Prijetnja Putinom povratila je boju u obraze antikorupcijskih boraca za mjere štednje.
S engleskog prevela Lahorka Nikolovski