Udruga privatnih poliklinika, bolnica, lječilišta i ustanova za zdravstvenu skrb koja djeluje pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca u ponedjeljak ujutro zabavila je hrvatsku javnost pobunom protiv najave Ministarstva zdravlja o nabavci CT i MSCT uređaja za institucije javnog zdravstva potrebnih za neke od najskupljih pretraga.
Dosad su se naime pacijenti zbog manjka ovakvih uređaja, odnosno dugih lista čekanja, upućivali privatnim klinikama. HUP-Udruga privatnih poliklinika smatra naime kako nabavka ovih uređaja za javne bolnice nije ekonomski racionalan niti strateški dobro promišljen potez. No, umjesto u ovim argumentima, uzroke njihovoj pobuni treba tražiti u gubitku financijske koristi za privatne klinike.
HUP-Udruga privatnih poliklinika naime, smatra kako ulaganje u opremu koja već postoji u sustavu zdravstva unutar privatnih zdravstvenih ustanova nije korak u pravome smjeru, odnosno ne temelji se na načelu učinkovitosti, objašnjavajući kako za javno zdravstvo rastu troškovi jer osim samih troškova pregleda koje HZZO plaća privatnim ustanovama, nabavkom novih instrumenata, stvaraju se i dodatni “troškovi” poput uređenja prostora, obrazovanje kadrova, plaće itd… No, ono što privatne klinike nazivaju troškovima može se jednako tako nazvati ulaganjem u javni zdravstveni sustav.
Korupcijske afere
“Njihove namjere su prozirne”, kaže nam Jelena Kranjec koja je pri Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu diplomirala na temu Položaja medicinskih sestara kao radnica u zdravstvenom sustavu, u sklopu kojeg je obradila i funkciju javno-privatnih partnerstava u zdravstvu. “Učinkovitost se naprosto izjednačila s maksimiziranjem vlasničkih profita, a fleksibilnost sa smanjenjem zaposlenosti i dohodaka radnika uz sve veću nesigurnost njihovih radnih mjesta”, stoga ono što država promatra kao razvoj i ulaganje privatnici gledaju kao gubitak vlastitog profita, a pritom je u neoliberalnoj ekonomskoj doktrini na djelu “implicitna pretpostavka da je maksimalan rast krajnji i jedini cilj ljudskih djela”, dodaje Kranjec.
Dubiozan je i argument HUP-Udruge privatnih poliklinika prema kojem javno-privatna suradnja u zdravstvu ne znači privatizaciju već se time omogućava racionalnije korištenje sredstava osiguranika, ako se u obzir uzmu brojne afere proizišle iz javno-privatnih suradnji u zdravstvu.
“Ako za ilustraciju uzmemo afere Medikol i Shimadzu, vidimo da argumentacija HUP-a nikako ne drži vodu, već se iza njihove pobune krije vlastiti profitni interes”, smatra Kranjec. Podsjetimo, U aferi Medikol, na vidjelo je izišlo da je država pregled uređajima koje Ministarstvo zdravlja sada želi naručiti, po osobi plaćala 9.000 kuna. Umjesto kao trošak, nabavku uređaja treba promatrati kao dugoročno isplativo ulaganje. S druge strane, za korupciju nikad kažnjeni bivši HDZ-ov ministar zdravstva Andrija Hebrang svoje “javno-privatno” partnerstvo sa firmom Shimadzu pretvorio je u uspješnu financijsku karijeru.
Argument (ne)učinkovitosti
Kranjec nam daje objašnjenje i za ovo: “logika je sljedeća, putem argumenta o učinkovitosti traži se uspostava okvira tržišnog natjecanja (ukidanjem pojedinih usluga ili institucija javnog zdravstva) i formiranje ponude po što povoljnijoj cijeni uz uz slobodu izbora između više različitih ponuda”. No, u opreci s ishodima koje ekonomska teorija implicira, “iskustva iz prakse veoma često pokazuju suprotne rezultate, dakle skuplje i neučinkovitije upravljanje imovinom, slabiju kvalitetu usluga uz nedostatak društvene odgovornosti”.
Naime, “izbor bolnice, liječnika ili škole kao pokazatelj zdravog tržišta koji potiče natjecanje u kvaliteti pružene usluge predstavlja prednost samo za imućne i obrazovane, te se često pretvara u svoju suprotnost – škole i privatna zdravstvena osiguranja biraju korisnike, a ne korisnici njih. Privatni sektor probire najisplativije korisnike – mlade, zdrave, imućne, dok se za ostale na kraju ipak treba pobrinuti javni sektor sa sve manjim sredstvima koja mu ostaju na raspolaganju. Rasprava o ulozi i budućnosti javnog sektora se ne može reducirati na raspravu o troškovima i učinkovitosti kao što je to u posljednje vrijeme čest slučaj. Razlozi njihovog uspostavljanja nalaze se u određenom skupu zajedničkih vrijednosti: univerzalni pristup, jednakost, učinkovitost, odgovornost, solidarnost, sveobuhvatnost, socijalna pravednost, zaštita okoliša, unapređenje života zajednice. Javni sektor svakako doprinosi i ekonomskim vrijednostima, ali ne smije se zanemariti važnost drugih ciljeva i u tom smislu je neopravdan stav da ih se treba rezati čim se prikažu kao prepreka ekonomskom rastu” smatra Kranjec.
Neusvojeni paradoksi
Stvari postaju jasnije ako usporedimo dominantno privatni (tržišni) model financiranja zdravstva kakav imaju Sjedinjene Američke Države, sa europskim, dominantno javno financiranim modelima. Poznato je da taj model u praksi, iako je komparativno gledano jedan od najskupljih na svijetu, ne donosi dobre rezultate u pogledu pokrivenosti i dostupnosti zdravstvenih usluga. To je jasan empirijski pokazatelj da količina uloženih sredstava i prepuštanje zdravstvenih usluga tržišnoj igri ne donosi priželjkivane rezultate. Zdravstveni sustav SAD, 2010. godine trošio je 7.537 američkih dolara per capita, dok je drugi najskuplji sustav, onaj norveški trošio 5.000 američkih dolara per capita, dok je per capita potrošnja britanskog sustava bila 3.129 američkih dolara.
“Možemo reći da je ishod paradoksalan budući da američki zdravstveni sustav koji je ponajviše profitno orijentiran i vođen ekonomskim načelom efikasnosti proizvodi skupe i nedostupne usluge, dok europski sustavi vođeni načelima pravednosti i zajedničke skrbi za bolesne omogućuju dostupniju i jeftiniju medicinsku uslugu. Bjelodano je, dakle, da slijepa primjena ekonomske logike u zdravstvenom sustavu ne omogućuje dobre rezultate i ne zadovoljava normativnu dimenziju na kojoj treba počivati medicinska praksa” zaključuje Kranjec.
U konačnici, privatni sustav onemogućuje ili barem otežava koordinaciju zdravstvenog sustava s drugim domenama socijalne i ekonomske politike čime se značajno onemogućava prevencija, to jest očuvanje zdravlja prije nastupa bolesti.