Britanska novinska agencija Reuters i ove je godine sastavila popis 100 najinovativnijih sveučilišta u Europi objasnivši kako se radi o popisu “obrazovnih institucija koje čine najviše za napredak znanosti, razvoj novih tehnologija i rast svjetske ekonomije”. No, da li su patenti taj oblik prenošenja znanja koji zaista najviše doprinosi razvoju novih tehnologija i rastu svjetske ekonomije?
Istraživanja koja se bave ovom vrstom intelektualnog vlasništva naglašavaju kako je teško napraviti procjenu odnosa između registriranih patenata i njihove stvarne upotrebe. Veliki dio odobrenih patenata nikad ne dođe do faze proizvodnje, a još veći dio nije komercijaliziran. Neki koji su prividno komercijalizirani zapravo se ne razvijaju dalje iz poprilično jednostavnih razloga: kompanije u čijem su vlasništvu promijenile su vlasnika ili ime ili su pripojene drugim kompanijama čime njihovi patenti ostaju neupotrijebljeni. No, čak i velik dio komercijaliziranih patenata nikad se ne počne primjenjivati. Odnosno, nikad ne postanu konkretnim proizvodima, a znanje koje se krije iza njih ne uđe u globalnu razmjenu. Patenti se mogu kupiti ili licencirati. Njihova cijena uglavnom uključuje cijenu istraživanja koje je dovelo do patenta. Neprodani patenti također nikad ne završe u proizvodnji, a društvo od patentiranog znanja ne ostvari nikakvu korist.
Nerealizirani patenti
Usprkos izostanku javne, općedruštvene koristi, na koju ćemo se još vratiti kasnije, ovi patenti itekako imaju svoju funkciju. Usprkos tome što su nerealizirani (a radi toga jer im cijenu određuju troškovi procesa koji su doveli do njega), patenti drže cijenu. Stoga ih kompanije drže u svojim portfolijima čime se podiže vrijednost firme.
Tako se u istraživanju o patentima u Europskoj uniji pokazalo kako se čak “jedna trećina odobrenih europskih patenata nikad ne realizira. Ili zbog toga što se koriste kao oružje protiv konkurencije ili jer tehnologija na kojoj počivaju nije dovoljno učinkovita na tržištu”.
Nerealizirani patenti ne predstavljaju nikakvu opreku interesima kapitala, no učinak na društvo je upravo suprotan. Tako se posljednjih godina mogao promatrati nastanak cijelog niza inovativnih metoda liječenja raznih bolesti i stanja: od raka preko multiple skleroze do različitih tehnika presađivanja organa (samo ilustrativno navedimo onu 3D printanja organa od vlastitih matičnih stanica čime se sprječava odbacivanje organa ili različite nanotehnološke naprave koje predstavljaju napredak u liječenju paralize, sljepoće i dr.). Međutim, mnoštvo ovih metoda i instrumenata, lijekove da i ne spominjemo, nikad ne završava u masovnoj proizvodnji jer su know-how kupile velike kompanije koje ne ulažu u masovnu proizvodnju zasnovanu na tim otkrićima zbog nedostatne profitabilnosti.
Tržište ili općedruštvena korist
Patenti imaju svoje tržište, za velike kompanije oni su roba kojom se trguje, koju se iznajmljuje i koje se, u konačnici, rješava po potrebi. Znanja i vještine što se kriju iza znanstvenog procesa ostaju nedostupni javnosti čime se potencijal njihove upotrebne vrijednosti društveno ne realizira. Rasprave na ovu temu u znanstvenom polju nisu rijetke, već su dapače dovele do sve veće sumnje u to da patenti ne samo da ne omogućavaju razvoj, već ga štoviše – sprječavaju. Tako je u novembru 2013. godine, 60 profesora patentnog prava iz SAD-a uputilo Kongresu otvoreno pismo s ciljem reformiranja sustava. U pismu ističu kako usprkos mnogim razlikama, među njima postoji zajednička zabrinutost o tome da vlasnici patenata iskorištavaju slabosti patentnog sustava kako bi svoja prava koristili na način da onemogućavaju razvoj novih tehnologija i njihove društveno korisne realizacije.
Našavši način da ograniči cirkulaciju znanja i vještina te ih pretvori u robu visoke tržišne vrijednosti kapitalizam pokazuje svoje neuspjehe u poticanju društvenog razvoja i u ovom sektoru. Stoga je Reutersova kvantifikacija sveučilišta s najvećim brojem patenata promašena i irelevantna za promatranje razvoja znanosti, tehnologije i odgovora na društvene potrebe. Kad bi se međutim mjerila realizacija patenata i njihova masovna upotreba, bilo bi zanimljivo vidjeti kakve probleme imaju sveučilišta u realizaciji patenata, a kakve kompanije. No, ponajprije, fokus rezultata primijenjenih znanosti mora biti na općedruštvenoj koristi, a ne na privatnim profitima.