Farmaceutski lobiji u Rumunjskoj sve više jačaju što su rezovi u javnom sektoru obuhvatniji. Lobiranja za skuplje originalne lijekove uključuju pritiske na liječnike da propišu određeni lijek. Sve uobičajenije postaje i darivanje i sponzoriranje novinara i nevladinih udruga u svrhu zavaravanja građana kako jeftiniji generički lijekovi nisu jednako djelotvorni kao skuplji originalni. Dok izdaci za originalne lijekove rastu, u Rumunjskoj se zatvaraju bolnice, dolazi do nedostatka opreme, a ishodi liječenja sve su lošiji.
Skupina pacijenata oboljelih od raka nedavno je dobila tužbu kojom je prisilila rumunjsku vladu da im osigura 100% subvencionirane originalne lijekove na recept koji do sad nisu bili na vladinom popisu besplatnih lijekova. Sudska je presuda utemeljena na odredbi rumunjskog ustava koja bi se mogla interpretirati kao odgovornost države za brigu o zdravlju svojih građana. Vlada je u međuvremenu uložila žalbu na presudu. No u pozadini onoga što se čini kao pobjeda građana ipak se nalazi kompliciranija priča: udruge oboljelih od raka primaju stotine tisuća eura od farmaceutskih tvrtki koje ujedno sponzoriraju i novinare i liječnike radi promoviranja skupljih originalnih lijekova.
Rumunjska vlada financira lijekove na recept tako što prodavačima uplaćuje sredstva iz nacionalnog fonda za zdravstveno osiguranje, koji se pak puni doprinosima koje izdvajaju i poslodavci i radnici. Institucija koja upravlja fondom, Nacionalni zavod za zdravstveno osiguranje, zajedno sa Ministarstvom zdravstva utvrđuje popis lijekova koji se izdaju na recept za koje vlada osigurava potpuno ili djelomično financiranje. Osim ove subvencije, Ministarstvo zdravstva također vodi i Nacionalni program zdravstvene zaštite koji može pokrivati dodatne farmaceutske troškove za određene bolesti ili narušena zdravstvena stanja.
Vrsta i opseg Nacionalnog programa zdravstvene zaštite i lijekovi koji mogu biti navedeni na popisu za potpuno ili djelomično financiranje važne su političke odluke s kojima se moraju suočiti rumunjski zdravstveni radnici. Oni su također i jedna od glavnih stavki potrošnje u zdravstvu, stoga i ne čudi što je proces sastavljanja popisa pod budnim okom lobista farmaceutskih proizvođača i distributera.
Darovi i povlastice
Nije tajna da se farmaceutska industrija, koja pokušava uvjeriti liječnike u kvalitetu novog, specifičnog, skupljeg originalnog lijeka, ulaguje rumunjskim liječnicima. Dnevne novine Ziarul Financiar provele su anketu među deset farmaceutskih kompanija s područja Rumunjske pitajući ih koliko troše na darove i povlastice za liječnike: u GlaxoSmithKlineu su priznali da su u samo jednoj godini platili putne troškove na liječničke konferencije za 200 liječnika. Većina drugih kompanija nije odgovarala na pitanja, no vjeruje se da je praksa koju provodi GlaxoSmithKline jednako rasprostranjena i među drugim kompanijama.
Proizvođači lijekova također aktivno sponzoriraju novinare i udruge pacijenata, pokušavajući tako promovirati uporabu određenih cjepiva ili lijekova. Ta sponzorstva dolaze u obliku osiguravanja sredstava za pojedinu organizaciju ili pokrivanja troškova konferencija, seminara i susreta, zatim kupovanja uredskog materijala, tiskanja brošura i edukativnih materijala te ostalih tipova potpore za lobiranje ili zagovaračke akcije, uključujući i prosvjede ispred Ministarstva zdravstva, specijalizirane internetske stranice i press-konferencije. Pregled sponzorstva dostupan je na stranici Udruge međunarodnih proizvođača lijekova u Rumunjskoj.
Farmaceutski lobi ulaže mnogo energije u promociju originalnih lijekova, putem pritiska na liječnike koji izdaju recepte, ali i pritiska na pacijente da traže određeni lijek. Također, aktivno se bave pitanjem koji će se lijekovi biti uvršteni na popis onih koje plaća Nacionalni zavod za zdravstveno osiguranje.
Mogli bismo postaviti pitanje utječu li te lobističke aktivnosti pozitivno na zdravstveni status pacijenata ako primoravaju rumunjsku vladu da plaća nove i možda bolje lijekove?
Rast troškova za lijekove
Pozitivni zdravstveni učinci upotrebe skupih originalnih lijekova bili bi jasniji da vlada nije srezala druge troškove u zdravstvu kako bi se nosila s povećanim troškovima za ove lijekove. To što se zapravo dogodilo, osobito tijekom posljednje recesije, jest da su se sredstva za ulaganja, održavanje i plaće medicinskog osoblja preusmjerila u izdavanja za lijekove. Prema savjetima MMF-a koji je zahtijevao smanjenje deficita, vlada je zatvorila oko 60 malih ruralnih bolnica (od ukupnih 420 u državi) koje su smatrali “neučinkovitima” ili kojima su bila potrebna veća ulaganja (a koja vlada nije bila spremna potrošiti na siromašne stanovnike ruralnih područja). Vlada je 2010. godine srezala plaće u javnom sektoru za 25% čime su također smanjene i plaće liječnika. Farmaceutski troškovi i profiti su se povećali, dok su plaće liječnika znatno srezane. Istovremeno, farmaceutske kompanije mogle su iskoristiti povećanje profita kako bi više trošile na lobiranje potplaćenih liječnika.
Troškovi lijekova koje plaća rumunjska vlada povećao se za šokantnih 150% od 2006. do 2012. godine i to unatoč tome što je 2009. godine uvedena porezna mjera (clawback tax) kojom se trebao ograničiti trošak time što se proizvođače primoralo da vrate državi razliku između stvarnog troška na lijekove na recept i dodijeljenih proračunskih sredstava. Farmaceutska industrija se naravno pobunila protiv ove mjere, a podneseno je i 120 tužbi (u Rumunjskoj je 184 proizvođača, a mjera je utjecala i na desetke distributera). No, taj porez nije spriječio drastičan rast troškova. Štoviše, izdavanja za lijekove povećavala su iz godine u godinu, a rezultati ove porezne mjere čiji je cilj bio smanjenje troškova poprilično su skromni. Farmaceutski uvoznici rado posluju u Rumunjskoj unatoč toj mjeri jer mogu uvoziti lijekove po cijeni koja je među najnižima u EU (zbog niske kupovne moći rumunjskog stanovništva) te ih ponovno izvoziti drugim europskim tržištima po višim cijenama (ta se praksa naziva “paralelnim izvozom”).
Iako industrija trenutno plaća dio povećanja troškova za lijekove putem poreznih nameta, željno iščekuje novi popis besplatnih i djelomično subvencioniranih lijekova. Izravno i neizravno također intenzivno lobira plaćajući liječnike, novinare i udruge pacijenata da javno zahtijevaju novije i skuplje lijekove.
Ključna odluka koja čeka rumunjsku vladu je ona hoće li favorizirati proizvođače generičkih lijekova promjenom porezne politike i izradom novog popisa besplatnih i djelomično subvencioniranih lijekova. Rumunjska je vlada još uvijek većinski vlasnik dionica nekoliko farmaceutskih kompanija, a većina proizvođača u Rumunjskoj proizvodi generičke lijekove. No unatoč tome što proizvode u Rumunjskoj, lobistička snaga tih proizvođača slabija je od one multinacionalnih kompanija koje uvoze i distribuiraju originalne lijekove u Rumunjskoj, a kao multinacionalne kompanije imaju dobro organizirane odjele za korporativne i državne poslove. Prema Europskoj federaciji farmaceutskih industrija i udruga, generički lijekovi čine 29% tržišne prodaje u Rumunjskoj, što je niže nego u Bugarskoj (42%), Hrvatskoj (43,2%), Njemačkoj (30,2%), Slovačkoj (49%) ili Poljskoj (56,4%). Čini se da rumunjska vlada ima dosta razloga za povećavanje postotka generičkih lijekova na popisu besplatnih i djelomično subvencioniranih lijekova, uzimajući u obzir to da su druge zemlje u srednjoj i istočnoj Europi uspjele kontrolirati troškove dajući prednost generičkim lijekovima i još uvijek zadržati bolje zdravstvene ishode.
Farmaceutika u fiskalnoj jednadžbi
U idealnoj bi situaciji rumunjska vlada imajući jasnu predodžbu o tome koji bi lijekovi trebali ući na nacionalni popis besplatnih lijekova (i onih za koje se pokrivaju troškovi) odluku zasnovala trade off-u između pravednosti i učinkovitosti, te bi popis trebao biti ažuriran s jasnim ciljem popravljanja rezultata u zdravstvu uz istovremeno smanjivanje neposrednih troškova za skupe originalne lijekove. To bi uključivalo i smanjivanje koruptivnog utjecaja na regulativu i ne popuštanje lobističkom pritisku. Taj je zadatak težak u situaciji u kojoj bi bilo koji zdravstveni ekspert koji radi za vladu u multinacionalnoj kompaniji lako mogao zarađivati četiri do pet puta više, što je u konačnici i izbor mnogih.
Iako postoji mogućnost ograničavanja uzleta skupih originalnih lijekova pod utjecajem lobija, stvarna kriza sustava rumunjske zdravstvene skrbi leži u tome što vlada nije spremna povećati sveukupni trošak, već povećanje farmaceutskih troškova kompenzira smanjujući druge troškove liječenja. Unatoč tome što su ishodi liječenja u Rumunjskoj među najgorima u Europi i usprkos šokantno lošim uvjetima i nedostatku opreme, ograničenom pristupu zdravstvu, sveprisutnoj korupciji i liječničkom nemaru, trenutna socijaldemokratska vlada nije spremna povećati izdvajanja za zdravstvo. Umjesto toga nastavila je neoliberalnim putem prethodnih desnih vlada smanjujući javnu potrošnju za zdravstvo i potičući privatnu.
Vlada je nedavno uvela djelomično plaćanje zdravstvenih usluga i “paket minimalnog jamstva”, koji određuje i implicitno ograničava iznos besplatnih usluga na koje osiguranik ima pravo. U pokušaju da još poboljša ekonomske uvjete investitorima, vlada je nedavno objavila smanjivanje doprinosa socijalnog osiguranja koja plaćaju poslodavci. Ta će mjera smanjiti troškove rada i stvoriti dodatni pritisak na proračunske stavke za socijalno osiguranje.
Napori lobija farmaceutske industrije poklapaju se s onima vlade koja je spremna favorizirati investitore i dalje rezati javni sektor. Činjenica da vladu ne zabrinjava niska potrošnja za zdravstvo znači da je preraspodjela kojom je prevelika potrošnja za originalne lijekove zamijenila osnovne zdravstvene troškove u velikoj mjeri prošla nesmetano.
S engleskog prevela: Dorotea-Dora Held