Krajem prošlog tjedna, režim turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana započeo je opsežnu akciju uhićenja članova i dužnosnika opozicijske Narodne demokratske stranke (HDP). Nekoliko desetaka novih uhićenja nastavlja se na već ranije započet proces sustavne eliminacije iz političkog života svih onih koji glasno kritiziraju predsjednika i njegove diktatorske ambicije. Do sad su ovim procesom zahvaćeni svi parlamentarni predstavnici HDP-a, ali i velika većina njihovih lokalnih dužnosnika, gradonačelnika itd… Ne postoje također nikakve indicije da bi se ovaj udar mogao skoro zaustaviti. Dapače, režim otvoreno najavljuje njegovo zaoštravanje, jasno potvrđujući pretpostavku da se zapravo radi o pokušaju potpunog uništenja opozicije.
Velika većina optuženih osumnjičena je za “sudjelovanje u aktivnostima zabranjenih organizacija” koje uključuju govorenje na tribinama, pisanje članaka u novinama ili – pojavljivanje na sprovodima. Radi se uglavnom o aktivnostima koje su sastavni dio rada svakog političara, a koje je režim arbitrarno odredio kao zabranjene i to nekoliko godina nakon što je kazneno djelo sudjelovanja u javnom životu počinjeno. Potpuno uništavanje stranke koja je na izborima prošle godine dobila šest milijuna glasova događa se paralelno s kriminalizacijom Cumhuriyeta, možda i posljednjeg velikog medija eksplicitno kritičnog prema vlasti u zemlji i to nakon što je zadnjih nekoliko godina policija izravno preuzela niz televizijskih i medijskih kuća u oružanim racijama.
Uz to, Erdoğan je nedavno po svemu sudeći uspio sumnjivim upravnim odlukama svojih podložnika preuzeti kontrolu nad još jednom od svega četiriju parlamentarnih stranaka u Turskoj. Stranka nacionalističkog pokreta (MHP) je tako mimo volje svojih članova postala tek prirepak vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP) unatoč tome što je ranije činila važnu stranku desne opozicije. Nakon vojske, medija, pravosuđa i parlamenta, Erdoğan je tako sada na korak do toga da sasvim preuzme kontrolu nad svakim segmentom turskog političkog života. No slično se za Ergoğana govorilo i 2013. godine, svega nekoliko tjedana prije nego što je gotovo desetina stanovništva Turske sudjelovala u prosvjedima protiv vlade koji su započeli oko parka Gezi.
Naposljetku, politička represija nije ni po čemu novi element u turskom društvu, a do sad niti jedan masakr, niti jedan puč nije uspio trajno ugušiti demokratsku i socijalističku opoziciju. U HDP-u jasno najavljuju da to neće uspjeti ni zadnji potezi režima.