Nakon nereda koji su se prošlog četvrtka odvili u detencijskom logoru za izbjeglice u mjestu Harmanli na jugoistoku Bugarske, pravosuđe je započelo ekspresno kažnjavanje, iako su detalji događaja daleko od rasvijetljenih. Najveća pažnja posvećena je afganistanskom državljaninu koji je navodno – na zgražanje bugarske javnosti – unutar logora zapalio bugarsku zastavu i time počinio kazneno djelo s predviđenom kaznom zatvora do pet godina. Činjenica da optuženi kategorički negira krivnju nije ublažilo zahtjeve da se ne samo on, već ukupno 400 uhapšenih ekspresno deportira u Afganistan avionima koje će osigurati Europska unija.
U logoru Hermanli trenutno je zatvoreno preko 3000 ljudi, od kojih su većina Afganistanci koji su zadržani u Bugarskoj nakon arbitrarne odluke kako se državljanima te zemlje više neće dopuštati prolaz. Oni već mjesecima zahtijevaju puštanje koje bugarska vlada odbija pod snažnim pritiskom zapadnoeuropskih zemalja. Nedavno je situacija u logoru znatno otežana nakon što je vlada “na zahtjev lokalnog stanovništva” proglasila “karantenu”. Prema otvorenom priznanju bugarskih vlasti, za proglašenje te karantene nije bilo nikakve zdravstvene potrebe, no ono je ipak učinjeno kako bi se udovoljilo zahtjevima ekstremne desnice.
Iako je izbjeglice bez ikakve potrebe izložila osobito teškom tretmanu kroz “karantenu”, vlada odbija svaku odgovornost za događaje krajem prošlog tjedna. Dapače, bez ikakvih argumenata nastoji plasirati teorije zavjere o “planiranom ustanku” izbjeglica u cijeloj Europi kako bi njihov protupravni tretman opravdala “nacionalnom sigurnošću”. Glasnogovornica tužiteljstva Rumijana Arnaudova također je izvijestila kako, unatoč brojnim optužbama na račun policije i tvrdnji kako je uprava logora izazvala nemire tjerajući izbjeglice na “medicinske provjere” bez potrebe, nikakve optužnice protiv bilo koga iz represivnog aparata Bugarske neće biti podignute.
Vlada se izgleda nada da će policijski napadi na zatvorene u logoru kao i dodatna bodljikava žica koja se oko njega upravo gradi uvjeriti većinu izbjeglica kako su ratovi u njihovim zemljama ipak manje opasni od tretmana koji dobivaju pod “međunarodnom zaštitom” u Europi.