Za svakoga zabrinutog za budućnost “slobodnog svijeta” i liberalne demokracije itinerar je odavno poznat: britanski referendum – američki predsjednički izbori – talijanski referendum – francuski predsjednički izbori -njemački parlamentarni izbori. Za sada tzv. establišmentske opcije gube 0:3 i sve su oči uprte u Francusku i Njemačku. Premda i dalje postoji realna šansa da Marine Le Pen pobijedi na svibanjskim izborima, situacija se u Njemačkoj postepeno mijenja u iščekivanju rujanskih izbora.
U anketama objavljenima prošli tjedan zamjetna su dva relevantna trenda. Nakon što je objavljeno da je bivši predsjednik Europskog parlamenta, Martin Schulz, kandidat Socijaldemokratske partije (SPD) za premijera, podrška birača im je prilično skočila. Ankete im daju između 28 i 33% biračkih glasova, što je razina nedosegnuta u proteklih 10 godina. Sudjelovanje u koalicijskoj vladi s Kršćansko-demokratskom unijom (CDU) Angele Merkel bilo ih je zacementiralo na dvadesetpostotnoj podršci.
Unutarstranački obračuni
Možda i zanimljiviji od anketnog uspona SPD-a, pad je popularnosti glavne prijetnje zdesna: Alternative za Njemačku (AfD). Radikalno desna stranka, čija se politička putanja gradila od snažnog oponiranja bilo kakvoj ekonomskoj pomoći zemljama periferije eurozone prema žestokoj antiizbjegličkoj retorici, doživjela je prošle godine priličan zamah i nekoliko uspjeha na lokalnim izborima. Do prije mjesec-dva ankete su im predviđale 15-postotnu podršku s tendencijom rasta. No, prema novim anketama popularnost im je naglo pala na ispod 10%. Čini se da presudan razlog padu popularnosti predstavljaju unutarstranački obračuni.
Okidač je bila prošlomjesečna izjava Björna Höckea, jednog od istaknutijih članova stranke, da se Njemačka mora prestati ispričavati za nacizam i okrenuti se za 180 stupnjeva u politikama kulture sjećanja. Izostala je koherentna reakcija stranke na Höckeovu izjavu. Drugim riječima, reakcije različitih stranačkih “frakcija” reflektirale su putanju razvoja stranke. Ekonomski liberali, prisutni od samog početka, bili su šokirani izjavom, dok se vrh stranke odbijao distancirati od Höckea, pretpostavljajući da time riskira gubitak podrške krajnje desnice. Također, unutar stranke se vode i rasprave o primjerenosti preuzimanja modela francuske Nacionalne fronte. Nezahvalno je išta predviđati, ali izgleda da AfD neće na ovim izborima toliko presudno utjecati utjecati na njemački politički krajolik kako se, možda, činilo prije nekoliko mjeseci.