Iako trenutno izvan fokusa hrvatske kulturne scene, kazališni rad Olivera Frljića itekako odjekuje u inozemstvu. Kako smo već navikli, izvedbe pod njegovom palicom teško su zamislive bez obilnog medijskog praćenja i velikih negodovanja. Takav je slučaj i u Poljskoj, gdje se već ustalilo da Frljićeve predstave najviše smetaju onima koji ih nisu niti pogledali. Krišom snimljena scena s predstave “Kletva” iz jednog varšavskog kazališta završila je na službenoj internetskoj stranici Poljske televizije (TVP) te (kako i Frljić kaže) iščupana iz konteksta, isprovocirala burne reakcije poljskih desnih krugova. Navedene su scene izazvale oštre osude u najvišim redovima poljskog klera i proglašene “blasfemičnim”. Nakon toga glumci i sudionici predstave bili su izloženi brojnim neugodnostima, govoru mržnje pa i medijskom nasilju. “To su poticali neki članovi vladajuće stranke Pravo i pravednost (PiS) i Katolička crkva. Teatr Powszechny pokušava zaštititi glumce od takvog djelovanja, ali to ne mogu u situaciji gdje mediji pod kontrolom vlade neprestano potpaljuju masovnu histeriju”, napisao je Frljić.
Frljićeve nevolje s Poljskom započele su još 2013. godine kada je predstava “Nebožanska komedija” odgođena dva tjedna prije premijere zbog sadržaja koji Poljake povezuje s antisemitizmom i implicira njihovu odgovornost za holokaust. Nadalje, u listopadu 2016., poljska izvedba predstave “Naše nasilje i vaše nasilje” u Teataru Polskom u Bydgoszczu prijavljena je poljskom tužiteljstvu zbog povrede vjerskih osjećaja. Spomenuta “Kletva”, koja je trenutno na repertoaru Teatra Powszechnog (i za koju se ovaj vikend traži karta više) izazvala je buru gnjeva zbog kritike usmjerene poljskoj Katoličkoj crkvi te bogohulne scene s kipom Karola Wojtyle. Vjerojatno ne treba nadodati da su domaći Frljićevi kritičari toplo pozdravljali svaki ovakav iskaz poljske negostoljubivosti.
Čak i uz toliku razinu “nerazumijevanja kazališnog jezika” u Poljskoj, za Frljićevu “Kletvu” može reći da je upalio onaj izlizani marketinški trik po kojem je svaka reklama dobra reklama. Karte su rasprodane, kazališna kritika relativno je zadovoljna, kao i poljski mainstream mediji – uz njihov podsjetnik da bi u svakoj drugoj (zapadno)europskoj zemlji ovakav događaj prošao bez izgreda. U ime tih “osviještenih” štovatelja umjetnosti i čuvara “europskih vrijednosti”, progovorio je i Frljić, uputivši apel Jean-Claude Junckeru i Europskoj komisiji da “ne toleriraju ovakvu povredu ljudskih prava u jednoj od zemalja članica”. Naravno, nije sporno da se ovdje radi o sve prisutnijem problemu cenzure umjetničkog rada i ozbiljnim povredama ljudskih prava, samo je pitanje može li se u kontekstu uspona radikalne desnice koji je itekako zahvatio i Zapadnu Europu još uvijek polagati nade u civilizirane europske elite.