Zvijezda jučerašnjih središnjih dnevnika televizija s nacionalnom koncesijom bio je Ante Ramljak, Vladin izvanredni povjerenik za Agrokor. Nakon odstranjivanja MOST-a iz Vlade, očuvanja Zdravka Marića na mjestu ministra financija i financijske injekcije Državnom odvjetništvu za istraživanje ilegalnih radnji u Agrokoru, otvorio se prostor i za otvoreni (predizborni) nastup povjerenika u medijima. Ramljak je u istupima iznio stanje dugova u Agrokoru, skicirao situaciju koju je zatekao i najavio iduće poteze.
Kao što se moglo i očekivati, na redu je rasprodaja sastavnica koncerna. Ishodište plana rasprodaje je podjela koncerna na četiri grupe: maloprodaja, operativne kompanije u prehrambenoj proizvodnji i tzv. non core djelatnosti. Upravo potonje prve idu na bubanj. Također, Ramljak je istaknuo da je prije godinu dana znao otprilike u kakvoj situaciju Agrokor, s obzirom na svoje kontakte u međunarodnim financijskim krugovima. Političare je nastojao opravdati tvrdnjom da su oni ipak nešto kasnije od “poslovnjaka” saznali razmjere dubioza.
Dogovorna ekonomija
No, od podataka koje je povjerenik iznio zanimljivija su, možda, njegova tumačenja cijelog procesa. Naime, po njemu je, u načinu poslovanja Agrokora, posrijedi bila ni manje ni više nego “dogovorna ekonomija”. Radi se o uvriježenoj sintagmi koja služi za diskvalificiranje svih neefikasnih “ne-tržišnih” modela poslovanja. Elementi “dogovorne ekonomije” se u slučaju Agrokora navodno očituju u odnosu vlasnika koncerna prema dobavljačima. Prema Ramljaku, Todorić je namjerno zaobilazio određene dobavljače i birao samo “privilegirane”. Pored toga što sam izbor implicira slobodno-tržišne uvjete, odnos između Agrokora i dobavljača bio je nešto kompleksniji od “dogovorne ekonomije” i ukazuje na priličan diktat tržišnih odnosa.
S obzirom na sve zaoštreniju konkurenciju maloprodajnih lanaca, Todorić se u dealovima s pojedinim domaćim dobavljačima oslanjao na pritiske tržišne konkurencije kojima su i oni izloženi. Otvarao im je kanale za, inače teže dostupnu, distribuciju tako što ih je bukvalno natjerao da ga kreditiraju produživanjem roka naplate potraživanje. Jasno da taj model nije mogao funkcionirati, ali on je prije svega bio odgovor na tržišne pritiske, a ne samosvojan model poslovanja. Ništa u prilog tome ne govori toliko koliko potez samog Ramljaka kao povjerenika: zbog pada prodaje u Konzumu zadnjih mjeseci, sve su se više okrenuli uvozu jer je strana roba jeftinija od one iz domaće proizvodnje.