Iako se to krajem prošlog tjedna najavljivalo, sudski izvršitelji danas ujutro ipak nisu posjetili prostorije beogradskog Kliničkog bolničkog centra dr. Dragiša Mišović, već je isposlovana odgoda. Naime, posao koji su sudski izvršitelji trebali obaviti sastoji se od procjene vrijednosti bolničke imovine (uključujući medicinsku opremu i vozni park) radi moguće ovrhe. Ukoliko bi bolnici oprema bila oduzeta – upozoravali su proteklih dana liječnici zaposleni u njoj – vrlo je vjerojatno da bi sam rad morao biti prekinut. Zbog toga je bolnica u pokušajima sprječavanja ovrhe dobila potporu i osoba izvan užeg “bolničkog kruga”.
S obzirom na višedecenijske politike rezanja troškova za zdravstvo u Srbiji, kao i mnogim drugim zemljama, nije rijetko da se institucije unutar tog sustava nađu u velikim dugovima. No problem koji je nastao s imovinom ove bolnice sasvim je drugačiji. Naime, izvjesna Simonida Tanasijević je 2010. godine tužila KBC dr. Dragiša Mišović zbog toga što je dio bolničkih objekata izgrađen na zemljištu koje je 1960-ih nacionalizirano. Gđa Tanasijević se predstavlja kao nasljednica originalnih vlasnika karikaturalno male parcele od 12 ari, zbog koje sudski putem traži zapljenu aparature o kojoj ovise životi pacijenata.
Da stvar bude bizarnija, KBC uopće nije vlasnik te parcele, već je ona 1992. godine prodana privatnoj firmi koja je u međuvremenu otišla u stečaj. Unatoč tome, sud je presudio u korist tužiteljice i naredio bolnici isplatu odštete, iako ona parcelu nije ni nacionalizirala, niti joj je vlasnik. Radi isplate odštete tužiteljici, račun bolnice već je više od godinu dana blokiran, a skora ovrha posljedica je nemogućnosti bolnice da isplati puni traženi iznos. Tanasijević (inače penzionirana liječnica) ustraje na nastavku postupka naknade koji bi mogao zatvoriti KBC dr. Dragiša Mišović, no problem bi svakako bilo nepošteno svaliti samo na njezina leđa.
Naime, iako donekle neregularan, ovaj slučaj dio je procesa “restitucije” imovine bivšim vlasnicima kroz koji se otuđivanjem i privatizacijom javne imovine nastoje iskriviti stare pravde nastale nacionalizacijom. Pritom je ugrožavanje javnog zdravlja očito mala cijena u usporedbi sa zaštitom privatnog vlasništva.