Diljem hrvatske obale jučer su se održavali prosvjedi protiv prijedloga novog Zakona o koncesijama. Prosvjedne aktivnosti su kulminirale jutrošnjim okupljanjem ispred Sabora, a oni koji se nalaze unutar Sabora su na prosvjede odgovorili micanjem točke s dnevnog reda. Riječ je o prilično opasnom zakonskom prijedlogu kojim bi se pomorsko dobro – u prijevodu plaže – prepustilo privatnicima kroz koncesijske ugovore. Vladajući vjerojatno nisu očekivali toliki otpor i za sada očito otežu s izglasavanjem.
No ima i onih kojima se privatizacija pomorskog dobra ne čini baš ključnim prostornim pitanjem u zemlji. Tako su Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović, novoizabrani zastupnici u Skupštini grada Zagreba i čelnici novooformljene stranke Bruna Esih – Zlatko Hasanbegović: Neovisni za Hrvatsku, jutros uputili javno pismo premijeru Andreju Plenkoviću, gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću i političkom tajniku HDZ-a Davoru Ivi Stieru. Pismom žele potaknuti što promptnije izvršenje doslovno jedine točke njihova političkog programa: promjene imena zagrebačkog Trga maršala Tita.
Nužna šutnja
Motivacija pri biranju adresata je jasna. S obzirom na rezultate izbora za gradsku Skupštinu, najizvjesniji koalicijski ishod je dogovor između Bandića, HDZ-a i te spomenute stranke od dva imena kojoj je jedini uvjet: promjena jednog imena. A Stier je tu, naravno, kako bi se malo čačkalo po sukobu na liniji Plenković – Stier. Suočeni s kritikama da inzistiraju na krajnje nevažnoj temi, Esih i Hasanbegović odgovaraju kako je riječ o presudnom simboličkom obračunu s komunističkom tradicijom. Na toj dimenziji simboličkog staje i domet njihove politike.
Nigdje to ne izlazi toliko jasno na vidjelo kao u slučaju ovih paralelnih prostornih pitanja. Dok Esih i Hasanbegović snatre o obračunu s neželjenom komunističkom tradicijom putem mijenjanja imena trga, tu tradiciju puno učinkovitije eliminiraju kapital i njegovi politički pokrovitelji privatizacijom javnog prostora, pomorskog dobra i plaža. I zato ne čudi da oni o toj i sličnim temama mudro šute. Naprosto bi ih svaki zagovor javnog i narodnog interesa spram interesa kapitala približio demoniziranoj tradiciji, ali, i puno opasnije za njih, otkrio da u ishodištu te tradicije ne stoje totalitarne pretenzije i “genocid nad Hrvatima” već upravo borba za narodnu emancipaciju.
I dok je god tako njihova će antiestablišmentska retorika ostati lažna: prikladna ideološka kulisa puno ozbiljnijem obračunu s ostacima tradicije. Drugim riječima, privatizacija plaža nije tajni plan UDBA-e.