Više nevladinih organizacija pozvalo je roditelje učenika grčkih škola da se priključe kampanji slanja ljutitih pisama ministarstvu obrazovanja u kojima izražavaju nezadovoljstvo programom vjeronauka. Time se, prema izjavama inicijatora, nastoji spriječiti “dekristijanizacija” učenika koju provodi država – i to kroz vjeronauk u školama. Od ove školske godine u primjeni je “privremeni” program vjeronauka, s obzirom da se novi kurikulum tek izrađuje. To je posljedica kompromisa koji su nakon više godina sporenja postigli ministarstvo i Grčka pravoslavna crkva, ali koji po svemu sudeći nije zadovoljio sve aktere. Protivnici privremenog programa štoviše tvrde da su ugrožena njihova Ustavom zajamčena vjerska prava.
Od kad je 2015. godine došla na vlast, Siriza je nastojala umanjiti ulogu Crkve, kojoj Ustav predviđa istaknuto mjesto u društvenom i političkom životu zemlje. No, kao i u drugim stvarima, pokušaji su bili vrlo stidljivi i kolebljivi. Po pitanju vjeronauka, vladajući su neuspješno nastojali dobiti podršku same Crkve da se vjeronauk učini doista (a ne samo formalno) izbornim predmetom. Prema propisima, učenik ili njegovi roditelji moraju dostaviti izjavu da dijete nije pravoslavac, a škola tek nakon provjere istinitosti te tvrdnje učenika može osloboditi vjeronauka. Neuspjeh vladinog plana dogovora s Crkvom doveo je naposljetku do ostavke tadašnjeg ministra Nikosa Filisa, koji je kao ateist u ultrakonzervativnoj javnosti smatran neprijateljem religije.
Dalekosežne promjene ove su godine još jednom odgođene, a službena zakonom određena uloga obrazovanja ostaje, između ostalog, “približiti Boga učenicima”. Aktualno primirje s Crkvom, koju trenutno vode “umjereniji” klerici, moglo bi tu instituciju – očekuju u vladi – omekšati za veće promjene kasnije. No vrijedi primijetiti da je za ultrakonzervativce najsporniji dio privremenog kompromisnog programa koji se sada primjenjuje u školama činjenica da se podučava i o drugim konfesijama, a ne samo o grčkom pravoslavlju. To, prema kritičarima, “otežava razumijevanje” i zbunjuje učenike. Iz ministarstva odgovaraju da su prigovori besmisleni, između ostalog zato što je vjeronauk i dalje izborni predmet pa se nikog ne prisiljava npr. da nauči nešto o islamu.
S obzirom da protivnici vladi prigovaraju da se djeca previše široko obrazuju (što je u osnovi i cilj školstva), teško je zamisliti do kakvog bi konačnog kompromisa moglo doći. Osim, dakako, onog u skladu s poznatom parolom: “vi nemojte moliti u našim školama, a mi nećemo misliti u vašim crkvama”.