Proizvođač dječje hrane HIPP objavio je da će u Hrvatskoj “ponovno plasirati” svoju kašicu, nakon što je utvrđeno da u zemljama istočne Europe, proizvodi koji se prodaju pod istim imenom imaju različiti sastav, odnosno nižu kvalitetu od onih u zapadnoj. HIPP je prva u mnoštvu identificiranih zapadnih kompanija koje su promovirale ovu praksu – od Ferrera i Nutelle, preko praška za pranje odjeće Ariel i P&G-a, pa do Nivee – i najavile promjenu pristupa tržištima istočne Europe. Razlike u kvaliteti pronađene su u više od dvadeset najprodavanijih proizvoda u svim zemljama istočne Europe u kojima su proizvodi testirani, primjerice u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj, zatim Estoniji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Hrvatskoj, Sloveniji i, najnovije, u Litvi… U pravilu se radilo o nižem postotku najdjelatnijih sastojaka – npr. u prašku Ariel koji je radi toga bio manje učinkovit na promoviranim temperaturama, pa do manjka deklariranih omega-3 masnih kiselina i udjela voća u HIPPovoj dječjoj hrani.
Nakon brojnih analiza i pola godine rasprava na ovu temu, oglasile su se sve strane. Oštećene zemlje istočne Europe zahtijevale su istu kvalitetu i istu cijenu proizvoda. Primjerice, za Coca-Colu je pokazano da je osim lošije kvalitete, u Hrvatskoj barem, svakako i skuplja nego na nacionalnim tržištima zapadnih zemalja. Prozvane kompanije su umjesto pozivanja na zakone, koji im ovakvu praksu zapravo ne brane, na što ćemo se još vratiti, upale u zamku PR ad-hoc reakcija te su se uvalile u probleme iz kojih se sad više ne mogu drugačije izvući osim da podignu kvalitetu proizvoda na istočnim tržištima. Naime, PR logika korporacija još je jednom zakazala uvrijedivši pritom pola Europe. Oni su naime pokušali formulirati jedan od najlošijih spinova u povijesti PR-a, kazavši kako se zapravo ne radi o istim proizvodima nego o sličnima. Točnije, sažetak kojeg je istaknuo Guardian glasi: “mnoge kompanije odgovorile su kazavši kako su razlike u slično brendiranim proizvodima rezultat u razlikama lokalne potražnje, a ne namjerne prevare potrošača”. U izjavi proizvođača higijenskih proizvoda Proctor and Gamble tako stoji da su “razlike u dvije vrste praška Ariel rezultat dizajniranja praška za različite potrebe tržišta što je dovelo do različitih formula” Ariela na istoku i zapadu. No P&G nije tu stao, već su svoj stav dodatno pojasnili: ” usporedba dvaju različitih proizvoda narušava minimalni standard profesionalnih analiza kojima se uspoređuju isti proizvodi istog proizvođača”. Drugim riječima, P&G nas pokušava uvjeriti da su Ariel za istočno i zapadno tržište dva sasvim različita proizvoda ali slično reklamirana i kako je to rezultat potrebe stanovnika istočne Europe da na nižim temperaturama operu svoju odjeću lošije nego što se na istim temperaturama pere odjeća stanovnika zapadne Europe.
Sve po pravilnicima
Iako sumnjamo da bi ova logika mogla proći bilo koji sud koji se bavi koprirajtom, baš kao ni sud javnog mišljenja, važno je napomenuti: ove kompanije, iako su se dale uvući u moralnu zamku, prema pravilima Europske unije, nisu čini se, radile ništa ilegalno. Šteta stoga što se njihovi PR odjeli prije medijskih izjava nisu konzultirali s pravnim odjelima. Radi se naime, jednim velikim dijelom o različitim prehrambenim pravilnicima pojedinih zemalja članica. Primjerice, Austrija ima veći propisani standard za količinu ribe u ribljim prutićima od Slovačke, itd.. Svjesni ovoga, rumunjski su predstavnici još početkom ove godine pozivali na uspostavu Europske agencije za kontrolu hrane te izjednačavanje prehrambenih pravilnika. S obzirom na to da je CETA nedavno baš stupila na snagu, ovo će sada vjerojatno biti malo teže provesti.
Da kompanije zapravo nisu zapravo radile protiv pravilnika javnosti je postalo jasno nedavno, nakon što je 13. septembra predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u govoru o “stanju unije” kazao da u “uniji jednakosti ne može biti potrošača druge klase”. Kako “Slovaci zaslužuju istu količinu ribe u ribljim prutićima kao i svi drugi. Mađari zaslužuju isti postotak mesa u mesnim prerađevinama kao i svi drugi, a Česi zaslužuju istu količinu kakaa u čokoladama kao i svi ostali. Ove praske su već zabranjene europskim zakonima i moramo se potruditi da se oni i provode, te da nacionalne vlasti imaju sredstva kojima će dokinuti ove prakse.” Mediji su nakon toga pokušali iskopati na koje to zakone točno Juncker misli i koje su pravilnike kompanije prekršile.
Vatrogasac Juncker
Međutim, kako bi prikrio da se radi o još jednoj manifestaciji korijenske disfunkcionalnosti EU, Juncker učinio ono što EU najbolje radi: iskeširao je milijun eura Zajedničkom istraživačkom centru kako bi razvili metodologiju za poboljšanje usporednih ispitivanja prehrambenih proizvoda, a sve s ciljem “kako bi države članice imale čvrstu zajedničku znanstvenu osnovu za rasprave o tom pitanju”. Osim toga, Komisija je državama članicama osigurala i milijun eura za financiranje studija ili mjera provedbe, čime financira daljnji rad na prikupljanju dokaza i provedbi. Proizvođači i udruge robnih marki također su se obvezali izraditi tokom ove jeseni izraditi kodeks ponašanja. Stoga nas dakako u rujnu i studenome očekuju radionice s tijelima za zaštitu potrošača i sigurnost hrane.
Sve ove vatrogasne mjere ponovno su tek manifestacije znatno većeg problema: Europska unija nije konsolidirano tijelo i radi toga, različite zemlje članice imaju različite prehrambene zakone. Na prvu, vidljiva su barem dva su supstancijalna rješenja ovog problema: zajednička agencija za kontrolu hrane koju predlažu Rumunji, i drugo, konsolidacije EU i odustajanje od scenarija “Europe više brzina” što je strategija koja vodi ka sistemskoj institucionalizaciji ovakvih praksi.