U gotovo konsenzualnom dogovoru rumunjskih parlamentarnih stranaka da je brak zajednica muškarca i žene koju vrijedi potvrditi Ustavom i referendumom, izolirane glasove koji misle suprotno sve je teže čuti. Odgovor na pitanje zašto je tome tako zahtijeva razumijevanje lokalnog konteksta.
Prijedlog za referendum na temu braka kao Ustavom definirane zajednice muškarca i žene, koji je u posljednje vrijeme tema javnih rasprava u Rumunjskoj, uzrok je sve većoj društvenoj podjeli. Istovremeno pritom postaje afirmacijskom platformom za rumunjsku verziju trampizma i ideologije alternativne desnice1 popularno poznate kao alt-right. Platforma je ujedno prilika za nevjerojatnu konjunkciju. Iduće točke mogu se regionalnoj publici činiti možda isuviše nacionalno određene da bi bile zanimljive, no njihovo uvezivanje omogućava razumijevanje šire slike, istovremeno ocrtavajući nemoguću misiju pred kojom se nalazi ljevica.
Inicijativu za izmjenu Ustava prvo su predložile konzervativne neoprotestantske grupe sa snažnom socijalnom bazom u Transilvaniji, posebno popularne među urbanim srednjim klasama, ali i sa snažnim dosegom do ruralnih i manje imućnih izbornih jedinica. Javno su poznati kao Koalicija za obitelj (Coaliția pentru Familie, CPF) koja povezuje niz grupa i inicijativa, od lokalnih Župa do NGO-ova. Neoprotestantsku vezu osigurava američko financijsko, ideološko i organizacijsko zaleđe. Na lokalnoj razini, neoprotestantske zajednice uklopljene su u najveću opozicijsku, Nacionalnu liberalnu stranku (PNL). Mnoge vođe liberala dolaze iz neoprotestantskih utvrda i podržavaju Koaliciju za obitelj. No, Liberalna stranka je takva samo u imenu. Nekoliko godina ranije izišli su iz liberalne grupe u Europskom parlamentu i prešli konzervativcima ne bi li se približili demokršćanima. Sada, pod neoprotestantskim pritiskom stranka više naliči tradicionalnom konzervativizmu američkih Republikanaca prije pojave Donalda Trumpa.
Nacionalni marš normalnosti u cost-benefit analizi
Kad je CPF počeo prikupljati potpise za raspisivanje referenduma, Rumunjska pravoslavna crkva osjećala se dužnom priključiti se akciji. Djelomično je to rezultat kompeticije između pravoslavne crkve (RPC) i neoprotestanata, posebno u Transilvaniji, stoga je RPC pokušala inicijativi udariti svoj pečat. U najvećim su gradovima organizirali su niz “marševa normalnosti” na čijem čelu su stajali pravoslavni svećenici. Za RPC ovo je bila dobra PR prigoda da popravi ugled narušen, ili, bolje rečeno, urušen brojnim skandalima koji su ih potresali posljednjih godina – od korupcijskih, preko seksualnih, do homoseksualnih – i potvrdi se kao militantni čuvar obiteljskih vrijednosti. To je pak otvorilo priliku konzervativnijim i desnijim “elementima” iz krugova koji pripadaju RPC-u nešto više medijskog i argumentacijskog prostora da se više istkanu u javnosti. Uključivanjem pravoslavne crkve u inicijativu za referendum istovremeno je stvar nadišla granice Transilvanije i proširila se po cijeloj zemlji šireći socijalnu bazu i ulazeći u male siromašne gradove na sjeveru čak do rumunjskog dijela Moldavije i u ruralne dijelove krajnjeg juga Rumunjske, već dovoljno konzervativnih načela. Zahvaljujući logističkoj podršci institucije poput RPC-a prikupljeno je i u parlament poslano više od tri milijuna potpisa (u zemlji od 19,7 milijuna stanovnika). Ranije ove godine, parlament je odobrio zahtjev potvrdivši da su ispunjeni svi preduvjeti za referendum.
No, bez snažne podrške socijaldemokrata koji su najveća pojedinačna stranka u zemlji, i trenutno na vlasti, inicijativa nikad ne bi zapravo uspjela sazvati sam referendum. Paradoksalno, socijaldemokrati su trenutno desnije od PNL-a, posebno kad se radi o socijalnim pitanjima. Vođa stranke, Liviu Dragnea2 prikazuje se kao ovdašnji avatar Donalda Trumpa. Kao pravi obožavatelj, platio je prisustvovanje inauguraciji američkog predsjednika. A privrženost iskazuje i kopiranjem Trumpovog oblika konzervativizma, danas “normalnim” dijelom repertoara desnice u SAD-u. Proglasio se pravoslavnim fundamentalistom, odbacio obavezna cijepljenja, a vodi i privatni rat protiv Georga Sorosa. Štoviše, cijela stranka, posebno nakon osvajanja posljednjih izbora, vodi desnu političku agendu koja bi se mogla opisati kao svojevrsni miks Ceaușescuovog folklornog nacionalizma i rumunjskog derivata Trumpove politike “America First” (Prvo Amerika), odnosno “ponovnog pretvaranja Rumunjske u veliku zemlju” koja se sastoji u zaštiti zemlje od stranih utjecaja oličenih u kontrašpijunskim agenturama. Dragnea naime uvijek upire prstom u zakrivene strane sile koje onemogućavaju rad državne administracije, i slično Trumpu, obećava “uzvratiti osvetničkim udarcem”. Podrška koju su socijaldemokrati dali referendumu bila je prekretnica zbog njihovog većinskog udjela u parlamentu koji mora izglasati raspisivanje referenduma. U konačnici, zastupnici Socijaldemokratske stranke koji su glasali protiv raspisivanja referenduma činili tek blijede iznimke. Dragnea je javno zastupao referendum i obećao njegovu provedbu čak, kako je tvrdio, i uz cijenu neminovnog stjecanja neprijatelja u Europi.
Njegova stranka uživa veliku podršku diljem zemlje i u svim društvenim klasama. S obzirom na to, logističke i organizacijske resurse potrebne za mobilizaciju glasača, te uzevši u razmatranje da je ljestvica valjanosti referenduma spuštena s 50+1 posto potrebnih glasova na 30 posto, prolaznost referenduma je vjerojatna opcija. U prilog angažmanu svih resursa govori i jednostavna politička cost-benefit analiza. Prvo imaju šanse preoteti dio glasača PNL-u i time ih značajno oslabiti. Drugo, reafirmacijom tradicionalnih i konzervativnih vrijednosti pojačali bi svoju izbornu bazu. Treće, referendum služi kao dobra distrakcija s katastrofalne situacije u kojoj se nalazi socijaldemokratska vlada (Mihai Tudose već je drugi premijer od izbora održanih u decembru 2016. godine). U konačnici, trend je jasan: kombinacija opisanih čimbenika rasprave i vrijednosti cjelokupnog parlamentarnog političkog spektra pomiče u desno pri čemu desne ideje zauzimaju sve veći dio javnog prostora, dok se njihovi nositelji međusobno natječu u sve ekstremnije desnim iskazima kako bi se, barem u nijansama, mogli međusobno razlikovati.
Alternativna desnica
Dosadašnjim nabrajanjima nismo iscrpili sve grupacije koje podržavaju brak kao zajednicu isključivo muškarca i žene. U nedostatku boljeg naziva, ovu se skupinu počinje nazivati rumunjskom alternativnom desnicom (alt-right). Termin nije u potpunosti neprikladan. Radi se o mreži intelektualaca, svećenika, novinara i istomislećih profesora, slabo povezanih nekom definiranom ili promišljenom ideologijom, i aktivnoj uglavnom na društvenim mrežama. Iako nisu formalno utjelovljeni, neki se međusobno poznaju iz dana kada su sačinjavali neoliberalne i neokonzervativne krugove oko bivšeg predsjednika Traiana Băsescua. U nekoliko važnih aspekata oni se možda svi međusobno čak i neće složiti, no svi dijele nekoliko jezgrenih načela, među kojima se svakako ističu antikomunizam, antiljevičarstvo, antirusizam, anti-politička-korektnost, antihomoseksualnost, anti-manjinska-prava, antifeminizam i drugi antizmi.
Pobjeda Donalda Trumpa i rast alternativne desnice u SAD-u, dala je vjetar u krila njihovim rumunjskim avatarima koji inspiraciju crpe izravno iz američkog alt-righta, i kopiraju njihovu ideologiju, retoriku i taktike. Jedna prominentna figura iz tih krugova čak je napisala eulogiju u duljini romana posvećenu Donaldu Trumpu nakon što je osvojio Bijelu kuću, nakon koje je pozvana da se pridruži PNL-u. Taj čin ostavlja dojam da je moguć ideološki zaokret cijele stranke koja se našla između škripca i nakovnja pritisnuta iznutra neoprotestantskim strujama i izvana konkurencijom koju im predstavlja Socijaldemokratska stranka.
Nedavno buđenje takvih grupa zaista je potaknuto Trumpovom izbornom pobjedom, kao i, dakako, sve većom prisutnošću desnice diljem Europe. Antimuslimanski i antiimigracijski tropi postali su primjerice dijelom uobičajene retorike rumunjske alternativne desnice iako u svojim dnevnim rutinama i lokalnim svakodnevicama pristaše ove ideologije nemaju nikakvih kontakata ni s muslimanima ni s imigrantima. Odnedavno bauk “seksomarksizma” kruži zemljom. Radi se o frazi koju alt-right koristi diljem planete za diskvalifikaciju rodnih i marksističkih filozofija. No, ove lokalne skupine i njihove ideje nisu se pojavile ni od kud. Plodan teren osigurale su prethodne generacije konzervativaca i antikomunističkih intelektualaca koji su od devedesetih na ovamo zagovarale neke ključna mjesta današnjeg diskursa alt-righta. Na primjer, odbacivanje političke korektnosti kao novog oblika staljinizma bio je obavezni folklor tranzicijskih intelektualaca, zajedno s prijezirom prema feminizmu, ljevici i drugim elementima koji bi se mogli tumačiti kao progresivni ili komunistički. Zbog ovih je podudarnosti Trumpova alt-right retorika injektirana neokonzervativnim utjecajima pronašla u Rumunjskoj plodno tlo.
Više od konzervativnog zaokreta
Dvije su se stvari ipak promijenile. Prvo, zagovornici suvremene alternativne desnice otvoreni su i agresivniji od svojih prethodnika i imaju osjećaj vlastite privilegiranosti i svoje pobjede nad drugima. Drugo, za razliku od prethodnih generacija oni su spremniji otvoreno razgovarati o svojoj bjelačkoj muževnosti i superiornosti, i to s ponosom. Ova dva aspekta su mahom, jasno je, američki uvoz, no ovdje poprimaju europocentrički aspekt koji se očituje u osjećaju dužnosti zaštite europske civilizacije koja se tobože nalazi pod nekakvim napadom. Pitanje zabrane pobačaja nije pokrenuto. No potreba za kontroliranjem ženskog tijela, i žena općenito je i dalje prisutna. Kako je za vrijeme Ceaușescuoa u Rumunjskoj pobačaj bio ilegalan i dolazio je pod cijenu velike patnje, nasljeđe ove prakse je takvo da onemogućava desnici otvoreno zagovaranje zabrane pobačaja.
Grupacije alternativne desnice koje smo opisali žestoko podupiru referendum, iako su u političkim i društvenim raspravama prisutne samo na internetu. Neki među njima možda zbog bliskosti s neoprotestantskim mrežama, a neki iz osobnih uvjerenja i generalnih anti-LGTB pozicija. Zajednička im je svakako žestoka mržnja prema socijaldemokratima koje se smatra pomladcima komunističke partije. Antikomunizam i ovdje ima svoju funkciju – on sprječava savez između Socijaldemokratske stranke i mreža alternativne desnice, iako su im načela gotovo u potpunosti sukladna.
Referendum podupiru razne opcije političkog spektra: od krajnje desnice, preko centra i liberala do socijaldemokrata. Ocrtava nam to jasan i šriok konzervativni desničarski zaokret na kojeg je postalo nemoguće samo odmahnuti rukom. Do sada, ono što je ostalo od ljevice poprilično je politički paralizirano cjelokupnom situacijom. Ljevica je, normalno, podupirala oraniziranje LGTB zajednice. No, ni te mobilizacije nisu prošle bez kontroverzi i kontradikcija. Kako bi osnažili redove antireferendumske snage pribjegavale su centrističko-liberalnim argumentima koji se svode na zazivanje ljudskih prava i građanskih sloboda. No, što je još gore, kao pripomoć su angažirali ono što je ostalo od elita starog neoliberalnog civilnog društva iz devedesetih i dvijetisućitih koji su ranije bili u savezništvima s antikomunističkim konzervativnim snagama. Tako, dok tabor konzervativaca raste, ulazeći u sve šire dijelove populacije, pokret otpora je slab, fragmentiran, dezorganiziran i nažalost pomalo neartikuliran. U kontekstu referenduma, njihov će uspjeh biti praktički zanemariv i vjerojatno ograničen na dva ili tri veća grada.
Nasljeđe Ceaușescuovog režima
Van ove suvremene lokalno-globalne konjunkcije, osobno vjerujem da postoji historijsko naslijeđe koje može objasniti trenutno okamenjivanje konzervativnih i alt-right elemenata u rumunjskom društvu pri čemu su borbe oko referenduma tek simptom. Ceaușescu je za ovo objašnjenje ponovno ključna figura. Kao što je opće poznato, njegov je režim – posebno nakon sredine 1970-ih godina – postao izrazito agresivno nacionalistički orijentiran, što je bilo u suprotnosti s većinom susjednik inačica komunizma. No, Ceaușescuovo je društveno uređenje podrazumijevalo odlazak korak dalje i odbacivanje prosvjetiteljske ambicije koji je činio jedan od stupova komunističke ideologije. Razum, znanost, sekularizam su sve bili integralni aspekti zajedničke komunističke jezgre principa, neovisno o njihovim konkretnim realizacijama i političkim formacijama u pojedinačnoj zemlji. Ti su bazični elementi sve češće odsutni iz posljednje dekade rumunjskog komunizma, a zamijenjeni su konzervativnim elementima. Pedagoški nagon komunizma je također izgubio svoju moć. Povijest je mitologizirana, religija je postala ponovno aktualna, društvene znanosti razmontirane su još 70-ih godina 20. st., dok je sam marksizam marginaliziran još 60-ih, a prirodne znanosti prestale su se financirati u mjerama štednje provođenih 80-ih. U Rumunjskoj je komunizam stoga postao vrsta mitološkog mišljenja, pitanje kulta ili ličnosti, napušten je razum kao centralni element politike i društva. Opozicija režimu je pritom dobila neke progresivno iracionalne mitske i religijske aspekte. Kasne 70. i 80. godine bile su zlatna era joge, orijentalnog spiritualizma, povratka prirodi i pravoslavlju. Takve su prakse još više eksplodirale u godinama tranzicije u kapitalizam.
Da postavimo to drugačije, ono što je danas glavna karakteristika rumunjske situacije rezultat je potpunog iscrpljivanja projekta komunističkog prosvjetiteljstva. Čak i najbljeđa sjećanja na to su ishlapila. Ljudi koji su danas u dobi od 25 do 50 godina, dakle većina aktivne populacije, ili su formirani u kontekstu nacionalizma Ceaușescua ili su u potpunosti propustili doba socijalizma kao društvenog uređenja. Bilo kako bilo, nikad nisu bili izloženi racionalnoj jezgri ranog komunizma. U konjunkciji s drugim uzrocima, ovo naslijeđe predstavlja plodno tlo za procvat još konzervativnijih stavova. I to u temama koje nemaju veze s ovima koje smo pokrili u ovome tekstu. U zemlji koja se ponosila svojim profesionalnim inženjerima i matematičarima, danas postoji sve veći broj ljudi koji smatraju da je Zemlja ravna ploča, da su suvremeni lijekovi, a cjepiva pogotovo, tek prevara te da su razum i znanost ljevičarska urota. Sve to upućuje na mnogo zlokobnije stvari od samog referenduma ili tek generalno prikazivanog konzervativnog zaokreta.
S engleskog prevela Andrea Milat
- Labavo definirana skupina ljudi s ekstremno desnim političkim uvjerenjima koje odbacuju srednjostrujaški konzervativizam u zamjenu za bijeli nacionalizam. [↩]
- Rumunjski premijer od 29. jula ove godine je Mihai Tudose iz iste stranke [↩]