Hrvatska je Vlada, sukladno prijedlogu Ministarstva rada i mirovinskog sustava, predvidjela za 2018. godinu kvotu od 29.000 radnih dozvola za zapošljavanje stranaca. Pritom je za turistički sektor, barem medijski najeksponiraniji kad je u pitanju manjak radne snage, namijenjeno tek 1.860 dozvola. Resorni ministar Gari Capelli iznimno je nezadovoljan tom odlukom i tražit će povećanje broja dozvola.
Capelli ističe da će njegovo Ministarstvo tražiti da se broj dozvola poveća barem na 5.500, iako ni taj broj neće biti dovoljan. Ako se uzmu u obzir predviđanja o povećanju turističkog fizičkog prometa za 3 do 5%, kao i vjerojatno produženje sezone, Capelli smatra da je zapravo minimum nekih 15.000 dozvola. Također, ministar upozorava i na nelogičnosti pri raspodjeli dozvola po sektorima. Na primjer, sektoru građevine je pripalo 12.000 dozvola, a Capelli se pita što bi građevinski sektor radio da nije turizma.
Poslodavci navodno nemoćni
Kako se moglo i očekivati, Capellijeva perspektiva na pitanje manjka radne snage u turizmu vrlo je ograničena. Drugim riječima, ne pita se o uzroku niti mogućnosti traženja rješenja na strani poslodavaca. Navodno su njihovi kapaciteti tu ograničeni, kao što i oni sami tvrde. Međutim, iz sindikata im se suprotstavljaju. Bruno Bulić, predsjednika Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, smatra da nema potrebe za uvozom radne snage. Naime, na burzi se nalazi skoro 200.000 nezaposlenih i gotovo je nemoguće da se baš nitko ne može zaposliti na radnim mjestima u turizmu.
Ako baš nitko ne može, onda je razlog jasan: ljudi ne žele raditi za mizernu plaću i u nepodnošljivim uvjetima. Pogotovo kad se europsko tržište rada otvorilo i kad si mogu pronaći bolje plaćene poslove. Bulić, također, tvrdi da, gledajući bilance hotelskih kuća, itekako ima prostora za veće plaće jer su profitne margine u hrvatskom turizmu puno veće nego na Zapadu. Povećanjem plaća bi se zasigurno u priličnoj mjerio riješio problem manjka radne snage. No, jasno je da se poslodavci neće odreći ekstraprofita ako su im dostupni radnici koji pristaju raditi za manje.
Na kraju treba istaknuti da će ovu problematiku pratiti i naglašena šovinistička nota, pogotovo u slučajevima medijskog izvještavanja i klikbejt potencijala. Tako je članak iz Novog lista na koji se u ovom tekstu referiramo podnaslovljen parafraziranim Bulićevim citatom. “Apokaliptična” izjava po kojoj će nam otoke naseliti Indonežani potpuno je izvučena iz konteksta u kojem se govori o nedostacima ekonomskog planiranja koji nisu nadoknadivi mijenjanjem strukture radne snage.