Konačno smo dočekali “pravorijek” tzv. Vijeća za suočavanje s prošlošću. Ključna stvar za izdvojiti je sljedeća: HOS je dobio koncesiju na korištenje pozdrava “Za dom spremni”. Sukladno prijedlogu Vijeća morat će tražiti posebne dozvole i dokazivati da se radi o komemoracijama za poginule članove HOS-a u Domovinskom ratu. Uglavnom, posrijedi je birokratizacija ustaštva. Za vladajuće, čini se, elegantno rješenje: mogu osuditi povijesno ustaštvo, a ne moraju se bakćat njegovim “krijumčarenjem” pod skutama Domovinskog rata.
Dakle, ništa posebno se nije dogodilo. Petokraka se nije dirala zbog navodno dvojnog značenja: antifašističkog i spornog komunističkog. To je natjeralo pojedine članove Vijeća i “neovisne stručnjake” poput Zlatka Hasanbegovića da izraze negodovanje zbog općeg izostanka suočavanja “totalitarnom, komunističkom prošlošću”. Prema toj perspektivi, ta je prošlost i dalje uzrok svih naših društvenih nedaća i kočnica u napretku. Naravno, takve vratolomne zaključke nije problem iznositi kad se iz priče izbaci i najmanji spomen ekonomske dimenzije.
Koga okriviti?
A kad bi je ubacili, onda bi morali neminovno doći do zaključka: francuska kompanija Lessafre demon je iz komunističke prošlosti. Velika bi to utjeha bila za šezdesetak radnika i radnica Kvasca iz Prigorja Brdovečkog. Naime, Lesaffre, vlasnik Kvasca, odlučio je prestati proizvoditi svježi Di-go kvasac u tvornici u Prigorju Brdovečkom i sukladno toj odluci najavio otpuštanje gotovo polovice radnika. Sam Di-go kvasac se neće prestati proizvoditi, već će proizvodnja biti prebačena u postojeće pogone u Europskoj uniji. Što je nagnalo Francuze na taj čin?
Naprosto, slabija prodaja. Kao što ističu, ulaskom u Europsku uniju izrazito se povećao uvoz smrznutih pekarskih proizvoda što je samo po sebi smanjilo potražnju za svježim kvascem. Također, zbog ulaska u EU porasle su carinske pristojbe za neka tržišta jugoistočne Europe, što je smanjilo izvoznu konkurentnost Di-go kvasca u tim zemljama. Dakle, normalna kapitalistička dinamika i prilagođavanje političkom okviru Unije. I naprosto ne možete nikoga okriviti.
Ili ipak možete, kao SDP-ov saborski zastupnik i gradonačelnik Brdovca, Alan Prelec, koji je optužio Francuze da sele proizvodnju iz Hrvatske iako je profitabilna, ali oni žele još više profita kako bi mogli kupovati helikoptere. Takav tip razumijevanja kapitalizma u vodećoj oporbenoj stranci je ono što prvenstveno osigurava ideološki prostor pričama o tome da smo i dalje žrtve komunističke prošlosti. I onoj po kojoj u Hrvatskoj još nemamo “normalan kapitalizam”. A kad jednom dođe, više se nećemo baviti prošlošću. Formula je dubinski pogrešna: došao je već odavno i još se više bavimo prošlošću.