Teško je uopće i pobrojati sve sastanke koje su dužnosnici Makedonije i Grčke održali proteklih mjeseci radi dogovora oko novog međunarodno priznatog imena za “bivšu jugoslavensku republiku”. U cijelom tom dugotrajnom procesu nije nedostajalo dobre volje ni optimističnih najava. Teren je pripremila promjena vlasti prvo u Ateni, a onda i u Skopju, pri čemu su u obje zemlje po prvi puta na poziciju moći došle stranke koje su bile spremne napraviti neke odmake od zapjenjenog etničkog šovinizma koji je ranije karakterizirao međusobnu komunikaciju. No možda i važniji od toga bio je poticaj koji su nove vlade dobile od Sjedinjenih Država, zainteresiranih za snažniju “euroatlantsku integraciju” prostora koja bi spriječila da se u nestabilnoj regiji otvori prostor za neke konkurentske sile.
Unatoč dobroj atmosferi i povoljnim geopolitičkim okolnostima, konkretni prijedlozi ili neke jasnije skice kompromisnog rješenja dosad su izostale. Spekuliralo se o nekoliko imena, a neka od njih su prijedlozi otprije 25 godina kao što su Sjeverna, Vardarska ili Nova Makedonija. Niti jedno od njih nije bilo logični favorit. Velik dio grčke javnosti, uključujući cjelokupnu opoziciju, ali i dijelove vlade, smatrali su svaki “geografski ili kronološki dodatak” zapravo nedovoljnim ustupkom, jer bi ime još uvijek sadržalo riječ Makedonija, koju smatraju isključivim monopolom etničkih Grka. S druge strane, kalkulacije na makedonskoj strani bile su još kompliciranije, a protivnici raznolikiji.
I tamo se, dakako, “geografski ili kronološki dodatak” smatrao neadekvatnim, ali iz drugih razloga. Epiteti poput “Sjeverne” ili “Nove” smatrani su zapravo uvredljivima za etničke Makedonce, a neka druga rješenja, koja bi snažnije naglasila etnički karakter, bila su pak uvredljiva za makedonske Albance i druge manjine. Povremeno se činilo i da bi novi problem mogao nastati sa susjednom Bugarskom, koja također na određeni način pretendira na barem dio makedonskog identiteta, između ostalog i zato što se pirinski dio te regije nalazi na bugarskom teritoriju. Stoga se cijeli proces odabira novog imena odužio preko svake mjere i već se nekoliko mjeseci spekulira kako je lako moguće da će sasvim propasti.
Ime za sve namjene
Do promjene je ipak došlo prošli tjedan kada je makedonska vlada – slijedeći valjda primjer Aleksandra Makedonskog – odlučila presjeći “gordijski čvor” i objaviti ime koje smatra jedinim mogućim kompromisom. Izbor imena je vrlo neobičan i o njemu se dosad javnouopće nije govorilo – Ilindenska Makedonija. Ime se odnosi na Ilinden (dan sv. Ilije), odnosno konkretnije na neuspješni Ilindenski ustanak protiv osmanske vlasti 1903. godine koji je kasnije proglašen i makedonskim Danom Republike.1 S obzirom na to da je riječ o neprikosnovenom simbolu etničkih Makedonaca, čini se očitim kako je taj pokušaj vlasti u Skopju da nametnu rješenje bio usmjeren ka smirivanju makedonske nacionalističke opozicije.
S druge strane, gotovo je sigurno da će prijedlog izazvati brojna protivljenja. Već ga je načelno odbila vlada u Ateni, ponovno spominjući da se treba vratiti “geografskim ili kronološkim” prijedlozima. Iako se to dosad nije dogodilo, nezadovoljstvo bi mogla iskazati i Bugarska. Naime, ta zemlja je godinama bila u sporu s Makedonijom oko obilježavanja Ilindenskog ustanka jer je u bugarskoj nacionalnoj ideologiji riječ o velikom ustanku Bugara protiv Osmanlija, koji su “naknadno izmišljeni” Makedonci nepravedno prisvojili. Naposljetku, spomenuti je ustanak obuhvaćao područje puno šire od današnje Republike Makedonije, uključujući i dijelove današnje Grčke i Bugarske, pa je dodatak Ilindenska također moguće tumačiti kao pretenziju na susjedne teritorije.
Stranke makedonskih Albanaca, o čijoj potpori ovisi vlada u Skopju, također su nezadovoljne idejom da se zemlja nazove prema pravoslavnom blagdanu (makedonski Albanci uglavnom su muslimani) te po ustanku koji s Albancima ima malo veze. Iako politički puno manje značajno, malena stranka Levica kazneno je prijavila vladu zbog ovog prijedloga, koji kako tvrde stavlja zemlju u servilan položaj prema drugim državama. Makedonska vlada kritičare nastoji ušutkati ponudom da to rješenje postane i ustavno, odnosno da Makedonija odustane od korištenja jednog imena za vanjsku, a drugog za unutrašnju upotrebu, što podrazumijeva i potpuno odustajanje od sadašnjeg službenog termina Republika Makedonija pod kojim je zemlju priznala većina država svijeta u zamjenu za potpunu normalizaciju odnosa s Grčkom, a time i brže euroatlantske integracije.
Hoće li ta ponuda biti dovoljna da se uvjere brojni i raznoliki kritičari ostaje da se vidi. No s obzirom na prve reakcije, to se čini malo vjerojatnim.
- Prva sjednica Antifašističkog sobranja narodnog oslobođenja Makedonije 1944. godine također je održana na Ilinden. [↩]