Preko dvadeset napada na romska naselja, barem dvoje ubijenih i neutvrđen broj ranjenih: to je bilanca nasilja nacističkih grupa u Ukrajini samo u posljednja dva mjeseca. Posljednji incident dogodio se prošli tjedan. Desničarska banda je upala u romsko privremeno naselje u zakarpatskoj regiji i počela sjeći stanovnike noževima. Sa svojom “akcijom” su se, naravno, pohvalili na društvenim mrežama, objašnjavajući kako štite Ukrajinu čisteći je od Roma. Jednoj tridesetogodišnjoj ženi, koja nije uspjela pobjeći, prerezali su vrat. Svega desetak dana ranije, jedan je muškarac ubijen na isti način, a u nizu napada noževima, palicama i drugim hladnim oružjem ozlijeđeni su deseci osoba, uključujući i djecu.
Ti su zločini najsličniji onome što su proteklih godina radili pripadnici samozvane “Islamske države”. Ali dok su njihove brutalnost potaknule gotovo čitav svijet da na neki način doprinese uništenju te grupe, zločini ukrajinskih samozvanih nacionalista očito prolaze bez ikakve reakcije. Dapače, kako su u nedavnom izvještaju upozorile organizacije Human Rights Watch i Amnesty International, u Ukrajini vlada atmosfera potpune nekažnjivosti za rasističke zločine. To je, između ostalog, ilustrirala i reakcija policije na posljednja ubojstva. Dok su se počinitelji otvoreno hvalili time kako provode rasna “čišćenja”, policija je podatke o motivima počinitelja i nacionalnosti žrtava nastojala zataškati, tvrdeći kako nema dokaza o “zločinu iz mržnje”.
Zajednička odgovornost
A treba zabilježiti i to kako se u policijskom izvještaju ritualno klanje naziva tek “teškim povredama vrata”. Uzrok šutnji nije samo činjenica da su žrtve “nevidljivi” Romi, već i – geopolitika. Naime, to što nacističke grupe mogu nekažnjeno izvoditi ove zločine dobrim je dijelom posljedica unutarnje dinamike u prevratu koji su prije četiri godine poduprle i pomogle organizirati SAD i Njemačka. Višegodišnji konflikt dvije grupe oligarha te je 2014. završio pobjedom “prozapadne grupe”, a važnu ulogu u toj pobjedi igrale su grupe uličnih nacista čiji su lideri i drugi istaknuti pripadnici “nagrađeni” pozicijama u policiji, vojsci i drugim državnim institucijama.
Nedavno je mali skandal izazvao posjet predsjednika ukrajinskog parlamenta Andrija Parubija Sjedinjenim Državama i susret s američkim kolegom Paulom Ryanom. Naime, dok je taj političar službeno predstavljen kao predstavnik nove, demokratske Ukrajine, riječ je zapravo o čovjeku koji je do prije svega par godina bio najizravnije involviran u ukrajinsko nacističko podzemlje te vođa dviju uličnih bandi odgovornih za fizičko nasilje protiv manjina. Na tu su činjenicu upozorili kritičniji mediji, no ništa od toga nije pokolebalo predstavnike američke države u namjeri da ugoste Parubija. Da stvar bude bizarnija, američki poticaj jačanju ekstremno desničarskog nasilja u Ukrajini ne razlikuje se previše od ruske potpore ekstremnoj desnici u Zapadnoj Europi.
Odgovornost za obnovu pogroma, ubojstava i drugog nasilja ne snose dakle samo budale u fantomkama koje po šumama zapadne Ukrajine mašu noževima i sijeku djecu. Nego i budale u odijelima koji im iz svojih pozicija moći namiguju i tapšaju ih po leđima.