Hrvatski je medijski prostor ovog vikenda preplavila konačna dijagnoza: SDP je mrtav. Nije ta dijagnoza, naravno, pala s neba. Već se mjesecima, ako ne i od samog dolaska Davora Bernardića na čelo stranke, diskutiralo o njenom neizbježnom političkom kraju. Nitko u tim diskusijama nije bio nimalo optimističan, ali nitko se nije htio odreći doze opreznosti. Možda Bernardić ode, možda se nešto dogodi, možda ljudi nemaju drugu opciju osim SDP-a.
Međutim, ta doza opreznosti je sasvim isparila. Okidač je bio potez Bojana Glavaševića i njegovo napuštanje stranke. Premda je prilično teško povjerovati da je sudbina stranke ovisila o njegovim političkim kapacitetima, netko je trebao utjeloviti kap koja je prelila čašu. Nakon što je konstatirana smrt stranke s Iblerovog trga, na red su došle špekulacije: a tko će zauzeti prazno mjesto u političkom spektru? Ili drugim riječima: tko će zadovoljiti potrebe tzv. lijevo-liberalnih glasača?
Prebire se po raznim opcijama, ali nijedna se ne nameće kao adekvatan odgovor. Toliko su opcije istrošene da se kao rješenje doslovno spominje sam Andrej Plenković i njegov HDZ. Od kolumnista i analitičara koji su proglasili smrt SDP-a, najtrezveniju analizu ispisao je Jurica Pavičić u Jutarnjem listu. Ništa spektakularno nije ponudio osim što je podsjetio na klasni sastav biračkog tijela SDP-a i upozorio da se trebamo lišiti iluzije o tome da SDP ostavlja prazno mjesto na ljevici.
Naime, zaboravlja se da je SDP to prazno mjesto ostavio još početkom devedesetih. Na izborima 1990. ta je stranka dominirala u industrijskim središtima i etnički miješanim područjima. Onima koji se danas smatraju “prirodnom” bazom HDZ-a. SDP je tu bazu devedesetih izgubio i ostatak desetljeća životario na rubu izbornog praga. Tek se krajem devedesetih vratio na scenu tako što je od HSLS-a i HNS-a preuzeo ulogu perjanice “građanske” Hrvatske. Kako je ta “građanska” politika bila mahom bez sadržaja i svodila se na branu HDZ-ovom koketiranju s ustaštvom i ultrakonzervativizmom, teško je mogla preživjeti nešto duži vremenski period.
Sad nam preostaje audicija za nova lica koja je već krenula. Slična onoj za oblikovanje ozbiljne desne političke snage van HDZ-a. Tragedija hrvatske politike je da se sva ta dinamika događa i unutar HDZ-a.