Poliranje imidža ustaškog pokreta i tzv. NDH odvija se uglavnom na dva kolosijeka. Prvi se tiče najobičnijih revizionističkih laži. Kao primjer možemo izdvojiti knjigu Igor Vukića o Jasenovcu kao radnom logoru koja se ponosno kočoperi u izlozima knjižara u centru Zagreba. U vrijeme kad multinacionalne kompanije poput Amazona počinju sve više podsjećati na radne logore, domaći revizionisti radne logore vide u nacističkim konclogorima.
A drugi je vezan uz rastezljivost okvira Domovinskog rata. Njegovom sakralizacijom, pogotovo nakon oslobađajuće presude Gotovini i Markaču, otvoren je prostor za krijumčarenje najogavnijih ustaških tradicija kao legitimnog dijela hrvatske povijesti čija je kulminacija Domovinski rat. Tu kao najistaknutiji primjer, štoviše metodu, možemo spomenuti slučaj HOS-a. Ta dva kolosijeka otvaraju horizonte i za modne iskorake: i to navodno one dovitljive.
Premda je u zadnjih nekoliko godina politički i pravosudni tretman ustaštva popustio do te mjere da se manje-više tolerira, ustaški se fanovi ipak suzdržavaju od onih najeksplicitnijih modnih odabira. Tome je više doprinijela austrijska nego hrvatska policija. Naime, skup na Bleiburgu je postao ispit dovitljivosti pošto se nošenje ustaških i nacističkih simbola promptno sankcionira. Tako su se ustaški dizajneri okrenuli izradi majica s ne baš suptilnim aluzijama i igrama riječi.
Jučer je na Telegramu objavljena vijest o najnovijem kriku ustaške mode: majici koja usta iz popularnog smajlić emojija rasteže do ustaškog U. Naziv majice je Ujko smiješko. Na sličnom su tragu hrvanja sa simbolima i riječima i neke druge majice koje se u posljednje vrijeme mogu vidjeti na hrvatskim ulicama. Među popularnijima je majica s natpisom Ostaše. Ta majica čak ima i fusnotu u kojoj se objašnjava da Ostaše nisu ustaše već oni koji su odoljeli zovu emigracije i ostali u Hrvatskoj. A prisutne su i igre s akronimom ustaškog pozdrava “Za dom spremni”. Tako postoje majice s istaknutim ZDS, ali u sklopu rečenice: Znamo da nekima smeta.
Osim prilagođavanja austrijskom pravosuđu, ovaj naoko bezazleni modni trend sugerira i neke opasnije političke trendove. Ne radi se samo o rehabilitaciji ustaštva kao takvoj. Ona je u ovom ili onom obliku prisutna već desetljećima. Ono što je u trenutnom kontekstu puno važnije, a to i igrice na ovim majicama i nastoje afirmirati, jest profiliranje ustaštva kao glavne subverzivne političke kulture u odnosu na postojeći sistem. To na prvu zvuči smiješno ako znamo da je HDZ daleko od imunosti na tu tradiciju, ali na to se upravo i cilja: vi nemate hrabrosti ići do kraja. A takav je status ustaških simbola i politika kao navodnih politika otpora najopasniji kad se radi o regrutiranju mladih.
Toj se bizarnoj političkoj pojavi ne treba čuditi ili se nad njom zgražati – ona ima svoju jasnu povijesnu putanju – već mladima ponuditi neke druge, puno uvjerljivije simbole i politike otpora.