Politički put rumunjskog vođe socijaldemokrata Liviua Dragnee specifičan je primjer tranzicijskog političara utoliko što je kao relevantan kadar izronio nakon velike antikorupcijske čistke u rumunjskoj politici, koja je lokalnom biznismenu, iz jedne siromašne regije, otvorila put ka vrhu. No, da prije dvije godine postane premijerom, usprkos tome što je dobio izbore, onemogućila mu je nova antikorupcijska kampanja. Posljednji prosvjedi protiv njega, i interni neprijatelji, učinili su političku budućnost i osobnu slobodu predsjednika PSD-a neizvjesnima.
Liviu Dragnea, šef Socijaldemokratske partije (PSD) preživio je malu pobunu nekolicine svojih kolega koji su tražili njegovu ostavku sa čela stranke i s pozicije šefa donjeg doma parlamenta. Dragnea, čiji je nadimak Tatica, što pomalo podsjeća na patrijarhalnu atmosferu opisanu u drami Tenessee Williamsa [Mačka na vrućem limenom krovu] još jednom je iz sukoba izišao kao pobjednik. Ili, barem se tako čini u očima javnosti: interno glasanje išlo je uz veliku marginu na korist Dragneina ostanka na pozicijama. Da se radilo tek o internim stvarima PSD-a, ne bi bilo nekog prevelikog javnog interesa u praćenju ove teme. Međutim, borbe oko Dragnee ali i unutar stranke, otkrivaju dublje društvene probleme.
Za početak, Dragnea je na kormilo rumunjske politike u velikoj mjeri dospio zahvaljujući antikorupcijskoj kampanji koja je od 2004. godine pomela sve prethodne vođe ove stranke ali i opozicijskih. Izrazito lukav i sposoban, Dragnea je uspio od skromnog lokalnog šerifa iz jedne od najsiromašnijih regija Rumunjske, stasati u zrelog lidera sa statusom najvažnijeg rumunjskog političara. Rezultat je to načina na koji je antikorupcijska kampanja promijenila politički krajolik ove zemlje. Ukratko, ona je skratila Dragnein put od točke A do točke B.
Idealan predstavnik tranzicije
On je idealan predstavnik tranzicijskih ciljeva i snova. Rođen 1962., u sumornim osamdesetima, obilježenima mjerama štednje, potpunim razočarenjem u sustav i procesom depolitizacije, Dragnea je bio u ranim dvadesetima. Po struci inženjer, nakon 1989. i pada komunističkog režima, Dragnea je osnovao malo lokalno poduzeće u selu odakle je podrijetlom njegova supruga. Napredovao je radom, akumulirajući kapital i veze u hobsovskoj atmosferi devedesetih. Aktivacija u politici, bila je organski nastavak njegova djelovanja, budući da je tih godina politika bila najbolji način osiguravanja poslovnog uspjeha. Uvijek spreman za ugrabiti novootvorenu priliku, prvo se bio pridružio Demokratskoj stranci, da bi prije izbora 2004. godine prešao u PSD, stranku koja je iste godine dobila izbore. Tamo je prepoznat kao autoritaran ali pouzdan lokalni vođa koji može za stranku okupiti lokalne glasove. Usprkos tome, bez radikalnih čistki iz 2004. godine, njegov uspon do šefa stranke ne bi bio očekivan razvoj događaja.
Kao lokalni “šerif”, Dragnea je poprilično uspješno kombinirao politiku i biznis tako nagomilavši ogromno bogatstvo istovremeno uspješno održavajući kontrolu nad lokalnim institucijama. Jedan od takvih, istovremeno grotesknih činova mogao bi ga koštati karijere. Navodno je izvršio pritisak na šefa jedne lokalne institucije da na papiru zaposli dvoje ljudi koji su ustvari zaposleni u stranci. Zbog toga je nepravomoćno osuđen na 3 i pol godine zatvora. Početak priziva vrhovnom sudu očekuje se uskoro. Ovaj slučaj Dragnei visi poput mača nad glavom, o njegovu ishodu ovisi budućnost njegove karijere. Događa se to od pobjede njegove stranke na parlamentarnim izborima 2016. godine.
No, Dragnea već ima jednu presudu iz 2012. godine za pokušaj friziranja referendumskih glasova o smjeni predsjednika republike. Za tu presudu pak nije dobio nikakvu zatvorsku kaznu, no ona jeste spriječila to da on 2016. godine postane premijerom, usprkos tome što je dobio izbore. Takav razvoj situacije doveo je do unutarnjih sukoba u PSD-u jer Dragnea nije htio ispustiti konce iz svojih ruku. Rezultat toga pak jest da su već dva premijera (Sorin Grindeanu i Mihai Tudose) izgubila te pozicije, obojica u razmaku manjem od pola godine od imenovanja na funkcije. Obojica spadaju u skupinu socijaldemokrata koji su tražili njegovu ostavku. Zbog spomenutih presuda kolege iz drugih stranaka Dragneu sumnjiče da pokušava promijeniti putanju antikorupcijske kampanje, istovremeno ga kolege iz vlastite stranke optužuju za pokušaje potajnog sklapanja nagodbe s tužiteljstvom i tajnim službama, a kako bi izvojevao presudu nevinosti.
Najslabija karika
I zaista, njegova povijest problema s pravosuđem, čini Dragneu neprikladnim liderom reforme antikorupcijskog tijela, kojem je zaista nužna reforma. Sumnji ne manjka, stoga razloge za dugotrajnost i uspješnost posljednjih prosvjeda protiv PSD-a treba tražiti upravo u Dragnei. On je savršena meta koja naizgled opravdava ideju da su sva njegova djela vođena isključivo osobnim interesom da ostane slobodan, izvan zatvora. Mnogi u PSD-u, a posebno glagoljivi gradonačelnik Bukurešta čija je navodno ambicija biti idućim rumunjskim predsjednikom, nakon svega ovoga Dragneu vide isključivo kao najslabiju kariku u lancu. S predsjedničkim izborima koji su na redu iduću godinu, Dragnea je daleko od predsjednika kakav je potreban PSD-u ako želi osvojiti izbore za predsjednika republike. Njegov stil vladanja (strogo piramidalan odozgo, makjavelistički, tajanstven i strogo zatvoren u krugu pouzdanih ljudi) čini se još jednim razlogom nezadovoljstva. Način na koji je reagirao na događaje od 10. augusta, također je bio dosta nezgodan. Kao prvo, sjedio je tiho i povučeno, suprotno svojim uobičajenim nastupima kada se trudi biti što vidljiviji i držati stvari pod svojom kontrolom. A kada je progovorio, stvari koje je govorio izazvale su brojna čuđenja. Optužio je prosvjednike za pokušaj puča, da bi potom ispričao bizarnu priču o spriječenom pokušaju atentata na njega. Bila je to zaista mlaka reakcija, i definitivno ne ona koja bi smirila strasti i bila plodonosna za stranku.
Neposredno pred odlučujući sastanak izgledalo je da se Dragnea nalazi u bezizlaznoj poziciji. Tek prije nešto manje od mjesec dana također je bio konfrontiran unutar stranke. A sad se opozicija činila masovnija i bolje organizirana. No, na kraju je uspio izbjeći opoziv i zadržati se, za sada, na mjestu predsjednika stranke. Međutim, očito je da njegova pozicija više nije toliko jaka koliko je bila prije. Zadržavanje na mjestu predsjednika nije toliko signal njegov snage, koliko ustupaka koje je morao odraditi. Ovo je bila njegova strategija: kako bi si priskrbio podršku moćnih lokalnih vođa morao im je ponuditi proračunski novac putem državne potrošnje i ključne pozicije za njih i njihovu pratnju u važnim institucijama i ministarstvima. Ali jednom kad te pozicije prepustite više ih ne možete kontrolirati i to vaši neprijatelji iskorištavaju. Ostajući na vlasti Dragnea zapravo gubi moć i to njegovi suparnici znaju.
Međutim, ne smijemo zbog toga podcijeniti snagu njegove baze. Mjesto predsjednika osvojio je obećavši lokalnim moćnicima, kakav je i sam bio, promociju njihovih interesa i čist teren u kontroli njihovih “feudalnih posjeda”. Također, obećao je i suprotstavljanje antikorupcijskoj kampanji kojoj su glavna meta upravo ti kadrovi. Pošto su ti lokalni šerifi stupovi moći u PSD-u, a i u društvu općenito, teško ih je okupiti i preokrenuti u nekom drugom smjeru. To je razlog zašto je za sada propao puč protiv Dragnee: on ostaje vjerodostojan agent interesa lokalnih moćnika.
Loše organizirani protivnici
Također, puč je bio polovično pripremljen i prethodilo mu je pismo u kojem su nabrojani razlozi zbog kojih bi Dragnea trebao odstupiti. Pobunjenici nisu uspjeli skupiti dovoljnu podršku za uklanjanje Dragnee, ali bilo ih je dovoljno da ih se ne može jednostavno izbaciti iz stranke. Sastanak je završio neriješeno, što znači da možemo očekivati daljnje interne obračune u bliskoj budućnosti. U slabostima opozicije unutar PSD-a ogleda se slabost i nesposobnost generalne opozicije. Jedan od razloga zašto je Dragnea ostao na vlasti jest i nemogućnost opozicije da stekne političke poene na pogreškama PSD-a. Uostalom, PSD je srušio dvije vlastite vlade i svejedno ostao na vlasti. Ne postoji stvaran pritisak na vlast, osim onog koji dolazi s uličnih protesta. Opozicija u parlamentu je ili na samrti (liberali) ili histerična (Savez za spas Rumunjske). Obje te stranke imaju vlastite interne probleme i u slučaju prijevremenih izbora ne bi predstavljali prijetnju. Također, pojavila se i nova lijeva stranka Demos koja je u prvi istupima također ciljala PSD, koristeći etikete poput retrogradni i nedemokratični.
Ali najsmješniji je ispao komentarijat: razni stručnjaci koji se pojavljuju na TV emisijama i nude svoja mišljenja i analize. Kao i svi ostali i oni nemaju pojma što da misle. Sve prognoze koje su iznijeli oko ratova unutar PSD-a pokazale su se pogrešnima. Već dvije godine svaki dan oni ili oplakuju Dragneinu tiraniju ili predviđaju njegov brzi pad. Propaganda i puste želje su zamijenile trezvenu analizu. Onda i ne čudi da su PSD i posebno Dragnea potpuno nerazumljivi vanjskim promatračima.
Nakon što je osigurao opstanak na mjestu predsjednika, Dragnea je otišao na prijateljsku televiziju dati intervju. Između mnogih očekivanih stvari izjavio i jednu ne baš očekivanu: istaknuo je da su njegova stranka i on osobno na ljevici. Naravno, ovo je smiješno ako uzmemo u obzir sve ekonomske mjere koje je stranka provela i neokonzervativni obrat koji je doživjela pod Dragneom. Ali pitanje ostaje: zašto je Dragnea uopće osjetio potrebu da se predstavi kao ljevičar? Naime, ne postoji stvarna potreba za tim s obzirom da u lokalnom političkom prostoru ljevica nema neki poželjan status. Zašto onda ovaj ideološki potez? Jednostavno rečeno, Dragnea nastoji skrenuti pozornost s vlastitog slučaja na neke poteze njegove stranke kao što su povećanje plaća u javnom sektoru te povećanje minimalne plaće i mirovine. Naprosto poziva javnost da zaboravi njegove pogreške i selektivno pamti određene poteze. Tako da bi mogao svaki napad na sebe predstaviti kao desničarski napad na njegove politike. Radi se o jeftinom triku iz arsenala političara koji je preživio toliko napada da bi mu nadimak trebao biti Povratnik (The Revenant). Ovo bi mogao biti Dragnein zadnji nesvjesni politički doprinos: da reartikulira i repolitizira opoziciju lijevo-desno kako bi se zadržao na vlasti. Ne bi to bio mali podvig za jednog političara.
S engleskog preveo Marko Kostanić