Iako bi s obzirom na prirodne resurse Kosovo moglo voditi autonomnu energetsku politiku, danas je, nakon privatizacije elektrodistribucijske mreže ucijenjeno profitnom logikom novog vlasnika. Cjenovni udar na ionako osiromašeno stanovništvo rezultirao je stvaranjem ozbiljnog prosvjednog pokreta. Ali, politička kriza na Kosovu nastala nepoštivanjem lipanjskih izbornih rezultata prijeti da se pokret instrumentalizira u svrhe stranačkih nadmetanja.
Odluku o privatizaciji elektrodistribucijske mreže Kosovske elektro-energetske korporacije (KEK) kosovska vlada je donijela još 2008., no prijeporni proces privatizacije, koji je izazvao brojne rasprave na Kosovu, dovršen je tek četiri godine kasnije. Pobjednikom natječaja je 2012. godine proglašen turski konzorcij Calik-Limak. Za vrijeme parlamentarne debate koju su inicirali zastupnici, na vidjelo je izašla i činjenica da je jedan od vlasnika konzorcija koji je pobijedio na natječaju zet turskog premijera Erdogana.
Osim mogućih veza koje je pobjednik natječaja imao u kosovskoj vladi, opće iznenađenje izazvala je i cijena za koju je elektrodistribucijska mreža prodana, a za koju bi svaki laik, služeći se najjednostavnijom logikom, zaključio da je izrazito niska. Cijena je iznosila oko 26 milijuna eura, a u nju je uključena velika imovina mreže, poput službenih zgrada po cijelom Kosovu (uključujući i veliku zgradu u Prištini). Nadalje, Calik-Limak je dobio u posjed 675 km električne kabelske mreže od 25 kV, 445 km od 20 kV, 5863km od 10kV, 46 km od 6 kV I 11.870 od 0,4 kV. Uz to, oko 6.200 električnih trafostanica od 220 kV također je postalo vlasništvom Calik-Limaka.
I bez stručne procjene, sasvim je jasno da samo vrijednost imovine premašuje 26 milijuna eura. Pored toga, Calik-Limak je za spomenuti iznos dobio pravo na profit koji se ubire svakog mjeseca (kad se plaćaju računi za struju) na osnovu postojanja te imovine i infrastrukture. Uz sve to, pobjedničkom konzorciju zajamčen je i potpuni monopol na distribuciju struje u Kosovu u narednih dvadeset godina. Treba naglasiti da ovo čak nije niti u skladu s liberalnom doktrinom: nedostatak transparentnosti ukinuo je konkurenciju, što je suprotno pravilima slobodnog tržišta.
Prosvjedne reakcije
Nekoliko mjeseci prije nego što je elektrodistribucijska mreža dospjela u Calik-Limakov posjed, KEK je pokušao povećati cijenu struje. U siječnju 2013., građani Kosova su se iznenada suočili s abnormalno visokim iznosima za prosinačku ratu. Računi za struju, koji su isto vrijeme prethodne godine iznosili oko 50-70 eura, sada su pokazivali brojke od oko 150 eura, ili više. Na Kosovu je prosječna plaća u to vrijeme iznosila 300 eura, dok je službena nezaposlenost bila oko 40%, što znači da je otprilike svaka druga radno sposobna osoba nezaposlena. Naravno, ovo je potaknulo vrlo snažnu reakciju stanovništva.
Prvi prosvjed razglašen je preko društvenih mreža i okupio je velik broj ljudi. Institucije Kosova reagirale su objašnjenjem KEK-ova iznenadnog povećanja cijena struje inzistrirajući na činjenici da su ga uzrokovali tehnički problemi: objasnili su da radnici nisu znali ispravno očitati nova brojila za struju. Ovdje treba naglasiti da su nova elektronička brojila ugrađena s javnim novcem, i to nakon privatizacije KEK-ove elektrodistribucijske mreže.
KEK je predložio da građani Kosova plate račune obećavši da će kompenzirati iznos smanjenjem budućih računa. No, zbog nedostatka povjerenja u javne institucije i nemogućnosti plaćanja svih tih skupih računa, javnost nije više mogla tolerirati obećanja vlasti i prosvjedi su se nastavili do ožujka 2013. Deseti prosvjed postao je ozbiljan: pohodile su ga na tisuće ljudi. Prosvjed se odvio i u politički važnom trenutku: dogodio se upravo u momentu kad su slični prosvjedi održavani u Bugarskoj, gdje su izazvali prijevremene izbore. To je bio prvi ozbiljan prosvjed na Kosovu pokrenut u potpunosti iz javnog interesa, bez ikakvih direktiva političkih grupa.
Nakon ovih prosvjeda, u društvu su se pokrenule debate o krizi električne energije. Energetski regulatorni ured (ERU) također se pridružio raspravi, kao neovisna institucija pod izravnom supervizijom Kosovskog parlamenta. Ured je nadležan za određivanje cijena struje na Kosovu i u slučajevima prijepornih pitanja ima ulogu institucije koja regulira tržište na polju energije.
Ured je objavio da će 2013. godine cijene struje porasti, ali zbog socijalnih tenzija to se ipak nije dogodilo. Ovo se može smatrati jedinim konkretnim uspjehom prosvjeda iz 2013.
Izvor profita
Nakon privatizacije, elektrodistribucijska mreža, koja je nekoć činila dio KEK-a, dobila je novo ime: Kosovo Electricity Distribution Supply Company (KEDS). Njen moto, ispisan na velikom banneru na središnjoj zgradi KEDS-a u Prištini, glasi: “Izvor energije ste vi.”, što ukazuje na KEDS-ov pristup kosovskim građanima, koje smatra naprosto “izvorom energije”. U stvarnosti, Kosovo raspolaže najvećim rezervama lignita u regiji, koje bi mogle postati izvor energije za Kosovo i regiju. KEDS je jedini ovlašten za distribuciju struje, koju kupuje od KEK-a po vrlo niskim cijenama i sa zajamčenim potrošačima. U skladu s neoliberalnom doktrinom, država je odustala od ulaganja u javne kompanije s visokim potencijalom za ekonomski razvoj i povećanje zaposlenosti. Budući da se Kosovo odreklo mogućnosti ulaganja u napredne metode vađenja lignita kojim bi se profiliralo kao važan izvoznik struje, KEDS-u je ustupljen luksuz da pristupi građanima Kosova kao izvoru energije za vlastiti profit.
Unatoč svemu, KEDS vrši veliki pritisak na daljnje povećanje cijene struje. Ovoga ljeta, KEDS je uspio uvjeriti ERU da poveća cijenu struje za 5%, i to u vrijeme kad se struja još uvijek prodavala po niskim “ljetnim cijenama”.1 Povećanje još uvijek nije zamjetno, jer smo i dalje u “ljetnom režimu” cijena. U svakom slučaju, KEDS se ne namjerava zaustaviti na ovome. Prije nekoliko mjeseci, dogodila se velika eksplozija u KEK-u, što znači da je opskrba strujom koju KEK isporučuje KEDS-u sada postala “rizična”. Dužnosnici KEDS-a obznanili su da će ova zima biti teška po pitanju snabdijevanja električnom energijom, što, prevedeno, znači da će KEDS morati uvoziti struju iz inozemstva. Naravno, KEDS je odmah zatražio od ERU-a da dopusti novo povećanje cijene od 5% kako bi time pokrili moguće gubitke pri uvozu. ERU je formalno pozvao javnost da se uključi u raspravu.
Mnogi su građani pisali pisma ERU-u, tražeći od njih da odbiju KEDS-ov zahtjev i tako opravdaju svoju ulogu neovisne državne agencije koja štiti interese potrošača. Međutim, koristeći se dvostrukom ucjenom, ERU je odlučio odobriti KEDS-ov zahtjev, uz obrazloženje da je povećanje cijene bolje od redukcija struje. Kosovske potrošače struje sada, dakle, očekuje novo izvanredno povećanje cijene od 5%. Od ljeta su se cijene struje povećale za 10%, što znači da će struja, kada je počnemo plaćati po zimskom režimu, biti skuplja nego što je ikad bila na Kosovu.
U ovom kontekstu, organizacije civilnog društva na Kosovu oformile su koaliciju sa različitim političkim aktivistima. Koalicija ima jedan cilj: zaustaviti daljnje povećanje cijena struje. Organizatori prosvjeda iz 2013. također čine dio koalicije.
Posljednji sastanak koalicije iznio je tri odluke: 1. Započeti peticiju čiji bi cilj bio smanjiti cijene struje, kao i ograničiti ovlasti ERU-a; 2. Organizacije članice specijalizirane za pravna pitanja pripremit će priziv ustavnom sudu; 3. Mogući prosvjedi na Kosovu organizirat će se nakon što Kosovo uspostavi svoje institucije prema rezultatima izbora iz lipnja 2014.
Mogući scenarij
S obzirom na dosadašnje reakcije institucija na kritike koalicije, čini se da su prosvjedi neizbježni. Koalicija za sada broji više od 40 nevladinih organizacija, a uključeno je i mnogo neovisnih aktivista. Znatan broj organizacija zalaže se za obnovljive izvore energije, budući da ih podržavaju donatori koji proizvode ili prodaju tehnologiju za proizvodnju obnovljive energije. Organizacije se pokušavaju postaviti kao utjecajni društveni faktor na Kosovu. Unatoč različitim interesima i ulozima članica koalicije, među njima vlada konsenzus o cilju: cijena struje mora biti smanjena svim mogućim sredstvima i metodama.
Postoji realan rizik da prosvjednike iskoristi stranka na vlasti – Kosovska demokratska stranka, na odlasku – koja odbija prepustiti premijersko mjesto pod izgovorom da za nju glasa najviše kosovskih građana. S druge strane, koalicija oporbenih stranaka odbija ući u dijalog sa strankom na vlasti. Izborni rezultati potvrđeni su prije tri mjeseca, no parlament još uvijek nije uspostavljen zbog nesuglasica između ove dvije političke grupacije. Kosovo se nalazi u političkoj krizi.
Zadnjih nekoliko dana obilježili su burni događaji, poput uhićenja više od četrdeset osoba osumnjičenih za terorizam. Nekoliko dana prije toga, trinaest imama uhićeno je pod istim izgovorom. Nakon što je nedavno izabran novi, po prvi puta nakon 1999. politički neafiliran rektor Sveučilišta u Prištini, nepoznate studentske grupacije pokušavaju blokirati ovo najveće javno sveučilište na Kosovu, pod izgovorom borbe protiv korupcije. S druge strane, kriza električne energije neizbježno će dovesti do novih prosvjeda koje različite političke grupe mogu usmjeriti ka vlastitim interesima – poput prijevremenih izbora na Kosovu.
Ovakav scenarij sociopolitičke destabilizacije ozbiljno bi narušio demokratsku instituciju prosvjeda, koja postaje sve jača te sada stječe reputaciju kredibilne institucije koju građani koriste ne bi li natjerali vladu da provodi zakon, kada ju već ustav ne može natjerati. Energetska kriza u kombinaciji s KEDS-ovom ambicijom da utrži više profita može pogurnuti situaciju prema potpunoj destabilizaciji i ozbiljno naškoditi iskrenim aktivističkim ciljevima.
S engleskog prevela Milena Ostojić
- Kosovski sustav električne energije funkcionira s dvije vrste cijena: za ljetnih mjeseci, struja je jeftinija, zimi je skuplja. Očito je da se tijekom zimskih mjeseci troši više struje, budući da je grijanje na Kosovu najviše ovisi o električnoj energiji. Slijedimo li logiku da država treba služiti građanima, zaključit ćemo da bi sustav cijena trebao biti upravo suprotan ovom koji je na snazi, a koji je uveden pod izgovorom edukacije građana o potrebi štednje struje. [↩]