Najznačajnija posljedica nedavnih parlamentarnih izbora u Bugarskoj je povećan utjecaj više ekstremno desničarskih stranaka i koalicija. Daleko od tek usputnog skandala, upravo se te stranke u postizbornim dogovorima pojavljuju kao najpoželjniji partner proeuropskih liberala za formiranje nove većine.
Zadnji prijevremeni izbori održani 5. listopada ove godine, čini se, samo su produbili političku zbrku u Bugarskoj. U parlament je, uz relativno nisku izlaznost (oko 49%), ušao najveći veći broj političkih stranaka do sad. Zanimljivo je da je bilo oko 220 tisuća nevaljanih glasačkih listića (oko 7%). Neki spekuliraju da se velik broj tih listića treba shvatiti kao protestne glasove, kao znak dubokog razočaranja koje osjećaju mnogi.
Stranka desnog centra GERB dobila je 32%, a nju s po 15% slijede Pokret za prava i slobode (DPS), liberalna stranka koju obično podupiru bugarski Turci i (sada otvoreno neoliberalni) socijaldemokrati (BSP). Reformatorski blok (RB), koalicija koja se predstavlja kao politički glas “nove srednje klase”, dobio je gotovo 9%. Slijede tri ekstremno desne stranke: Patriotska fronta (7%), Bugarska bez cenzure (5,7%) i Ataka (4,5%). Zadnja koja je dospjela u parlament je ABV (4%), stranka koja se nedavno odvojila od BSP-a i koja još više naginje na desno.
Prije izbora, kao i tijekom prošlogodišnjih prosvjeda, GERB i RB su se nadali da će uspjeti uspostaviti koalicijsku vlast. No golema je fragmentacija ipak takvu opciju onemogućila te je pokrenut dugačak proces pregovora koji i dalje traju. Rezultati još uvijek nisu u potpunosti jasni, ali se čini da se osnovna politička računica već iskristalizirala, neovisno o tome što će nova vlada vjerojatno biti nestabilna. Neposredno nakon objave rezultata neki su desničarski i liberalni novinari, intelektualci i aktivisti počeli tvrditi da bi jedina “razumna” i “odgovorna” opcija za RB i GERB bila koalicija s ekstremno desničarskom Patriotskom frontom. Tvrdili su da bi PF mogao biti “malo problematičan”, ali da je to jedina prilika za “programsku vladu”, koja je potrebna za ono što nazivaju “nacionalnim spasom”.
Neizbježna ekstremna desnica
PF je koalicija VMRO-a i Nacionalne fronte za spas Bugarske (NFSB). VMRO je stranka ekstremne desnice koja je već bila u koalicijama s gotovo svim ostalim političkim strankama. Nedavno su skrenuli ekstremnije desno, a dio njihova vodstva blisko je povezan s nacističkim grupama. Prije nekoliko godina, jedan od vođa VMRO-a i zastupnik u Europskom parlamentu Angel Džambazki, tada predsjednik Odbora za javni red i sigurnost općine Sofija postavljen na to mjesto u prošlom mandatu GERB-a, pokušao je otvoriti koncentracijski logor za Rome u bivšoj vojarni. Uz to, VMRO je uporno inzistirao na “umjerenim” i “svakidašnjim” rasističkim politikama poput rušenja romskih zajednica, strožih mjera protiv tražitelja azila, rezanja socijalne pomoći manjinama itd.
NFSB nije ništa manje ekstreman. U njihovom programu možemo naći pozive na rušenje “ilegalnih” romskih naselja i razmještanje romske populacije izvan gradova u za to posebno izgrađene kampove s, njihovim riječima, “minimalnim” pristupom struji, vodi i sanitarijama. Prijedlozi NFSB-a koje je inspirirala zapadnjačka kolonijalna imaginacija, idu i dalje – predlaže se integracija romskih kampova u turističku industriju i otvaranje stranim posjetiteljima čime bi se oživjeli nekadašnji ljudski zoološki vrtovi koji su ne tako davno postojali u Zapadnoj Europi. Sve je to popraćeno ekstravagantnim idejama poput državno financirane homeopatije koju, prema njima, “progoni medicinska mafija”.
Takvi primjeri ne uzrokuju osobitu zabrinutost među vodstvom RB-a, koji inače inzistira na svom “proeuropskom”, “demokratskom” i “civiliziranom” identitetu. Mnogim liberalima odgovara, možda pomalo neukusan, ali “nužan umjereni nacionalizam”. I dok RB ne osjeća obavezu da kritizira rasizam PF-a, sami su izloženi kritici zbog ksenofobije. Zapravo je vođa GERB-a Bojko Borisov iznio kritiku rasizma PF-a i RB-a. Odgovarajući u nedavnom intervjuu na pitanje o idejama RB-a i PF-a da se cijeli kadar DPS-a izbaci iz uprave te da se sve tvrtke bliske DPS-u isključe iz sudjelovanja u javnim natječajima, Borisov je izjavio da bi “takvi zahtjevi vodili jačanju etničkih tenzija… [RB] želi da postanem drugi Ratko Mladić… Neću to napraviti! Svi smo vidjeli što se dogodilo u Srbiji”.
Proeuropski rasizam
Reformatorski blok je koalicija malih desničarskih stranaka od kojih je najveća Demokrati za snažnu Bugarsku (DSB). U DSB-u postoje radikalno konzervativne i otvoreno rasističke struje. Sudjelovali su na primjer u gentrifikacijskim projektima u Sofiji, od kojih je najvažniji bio onaj na Ženskom pazaru, kojeg su gradski vijećnici opravdali govoreći o manjinama u izrazito pogrdnim terminima (na primjer, nazivajući Rome “žabama” kojih se treba riješiti itd.). Drugi primjer je Boris Stanimirov, jedan od osnivača DSB-a koji trenutno radi kao “savjetnik” njihovom zastupniku u Europskom parlamentu, Svetoslavu Malinovu. Stanimirov objavljuje članke protiv “multikulturalizma”, “političke korektnosti”, “liberalnog ateizma”, istospolnih brakova, islama, te tvrdi da “ultraljevičari” tjeraju “bijelu rasu” da se ispriča za vlastito postojanje. Između ostalog, brani europsku radikalnu desnicu, uključujući i norveškog terorista Andersa Breivika… popis je dug. RB je na prošle izbore izlazio zajedno s Demokratskim forumom, strankom koja se poziva na tradiciju bugarskog nasilnog paravojnog i pronacističkog pokret iz 1930-ih.
No ne podupiru samo desničari i konzervativci u RB-u koaliciju s PF-om i GERB-om, nego i neki od njihovih liberalnih aktivista i pobornika, koji smatraju da je PF “jedina opcija” za GERB i RB. Pokušali su tako postaviti razliku između PF-a i ostatka ekstremno desnih stranaka. Na primjer stranku Ataka nazivaju istovremeno “previše proruskom”, u smislu da “nije dovoljno nacionalistička” te “ultranacionalističkom”, za razliku od “prihvatljivih” patriota iz PF-a. Koaliciju s PF trebala bi opravdati i argumentacija kako kritično pitanje nije tko sjedi u vladi, nego što bi vlada mogla i trebala napraviti za rješavanje važnih pitanja. Većini članova i pobornika RB-a ipak je više odgovaralo ne izjasniti se oko potencijalne koalicije s PF-om. Kritike Reformatorskog bloka bile su uglavnom usredotočene na GERB-ova vođu Borisova. Točnije, neki dijelovi RB-a pokušali su spriječiti Borisova da postane novi premijer. To im se obilo u glavu kada je GERB prekinuo prvu rundu pregovora s RB-om, izjavljujući da su previše nestabilni i “teoretičarski” nastrojeni.
Koja bi onda bila osnova za potencijalnu nečasnu tehnokratsku koaliciju “nacionalnog spasa” koja ujedinjuje proeuropske liberale i ekstremno desne nacionaliste? Prošle su godine liberalni prosvjednici pokušali oživiti antikomunističke slogane 1990-ih, no ovoga puta dodajući antikomunizmu nova značenja, istovremeno usmjerena protiv “prebogatih” i “presiromašnih”. No čini se da taj novi antikomunizam nije dovoljno učinkovit, a zasigurno nije učinkovit koliko antiturski konsenzus. Stoga u ovom trenutku raste pokret protiv parlamentarnih zastupnika iz DPS-a. Prosvjedi imaju snažne rasističke prizvuke, usmjerene protiv jednog DPS-ova zastupnika koji pripada romskoj manjini.
Protuturska retorika i liberalna politika
Čini se da je na dnevnome redu slogan “DPS – van iz vlade!”. Ironično, unatoč tome što mnogi kažu “nismo protiv njihovih glasača, nego protiv njihova modela”, praktički sve veće stranke bile su involvirane u više korupcijskih skandala te su usvojile uglavnom identični neoliberalni model. (Isto se itekako može reći za krajnju desnicu, koja je tomu samo dala rasističku notu te koja se ne boji priznati da zamjenjivanje socijalne pomoći s workfare programom najteže pada siromašnim romskim zajednicama).
Jedina je razlika u tome da DPS nije oklijevao ući u romska naselja (nešto od čega bilo koja potencijalna ljevica može puno naučiti), šireći svoju potporu u najmarginaliziranijim zajednicama, a ne samo u turskoj manjini. Glavni su mediji to predstavili kao “kupovanje glasova” i/ili “pranje mozga” (takozvani “kontrolirani glasovi”), lagodno zaboravljajući da je DPS jedina stranka koja nije posegnula za rasističkim mainstreamom. To ne znači da nije bilo izborne manipulacije, nego da se mediji koncentriraju na DPS-ov model te tako propuštaju primijetiti da su sve glavne stranke uključene u takve prakse. Istovremeno, prva osoba osuđena za kupovanje glasova ovoga mjeseca bio je aktivist RB-a, paradoksalno, jer je RB najglasniji protivnik takozvanog DPS-ova modela i navodnih “kontroliranih glasova”. Još jedna popularna kritika DPS-a glasi da je njihov vođa Mestan “preinteligentan”, njegov bugarski “predobar” te da mu je stil “prekompliciran”. Tako DPS utjelovljuje dva najveća straha samozvane “srednje klase” – potpuno marginaliziranu nižu klasu i krajnje bogatu elitu.
Sedamnaestog listopada su u glavnoj večernjoj političkoj TV emisiji Panorama, RB, GERB i PF izrazili svoje “nevjerojatno” međusobno razumijevanje i snažnu političku volju za zajedničkom vladom, pohvalu tome odmah je objavio na internetskoj stranici ClubZ predsjednik Konfederacije poslodavaca i industrijalaca Bugarske (KRIB). Rasistički liberalni konsenzus protiv DPS-a možda je koristan poduzetničkim elitama jer tako mogu izbjeći političku raspravu oko bilo kakvih konkretnih politika, prije svega – štednje, ali to baca Bugarsku u dublji politički kaos, a bez ijedne progresivne opcije na horizontu (bar zasad), čini se da nas čekaju mračne godine.
S engleskog prevela: Dorotea-Dora Held