Aktualni prosvjedi branitelja smrću i pokušajem samoubojstva prosvjednika dobili su tragične dimenzije. No, originalni prigovori i konkretna pitanja socijalnih prava ostala su u sjeni zaoštrenih predizbornih polemika. Manipulacije, diskreditacije i “kulturološka” tumačenja ograničavaju prostor za razumijevanje nezadovoljstva ovog ugroženog segmenta populacije na udaru mjera štednje.
Počelo je kao prosvjedni skup udruge stopostotnih invalida Domovinskog rata protiv ukidanja prava na skrb i liječenje u toplicama, no ubrzo je preraslo u opći bunt braniteljske populacije protiv Ministarstva branitelja i njegovih najviših dužnosnika zbog “omalovažavajućeg i degradirajućeg odnosa prema hrvatskim braniteljima”. Do ovog je širenja nezadovoljstva došlo nakon priključenja brojnih drugih udruga, smrti jedne od prosvjednica, te naglog pogoršanja zdravstvenog stanja još nekoliko njih. Prekjučerašnje samospaljivanje jednog sudionika dodatno je zaoštrilo situaciju i pojačalo dojam tragedije.
Izjave s braniteljske strane uglavnom su davali čelnici udruga, no kako je dio njih opterećen aferama iz prošlosti, postajali su laka meta, što je “protivnicima” na vlasti omogućilo da ih lako diskreditiraju. Tako je jedan od organizatora prosvjeda, predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata Josip Klemm, ove godine uhićen zbog sumnje da se zlouporabom položaja i ovlasti okoristio za najmanje 3,2 milijuna kuna. Pritužbe prosvjednika u početku se su se uglavnom ticale smanjenja materijalnih prava koje ostvaraju, no sami zahtjevi nisu bili jasno artikulirani. Iz Ministarstva branitelja ogradili su se od svega, jer “Ministarstvo još nije dobilo nikakav službeni i konkretni zahtjev od prosvjednika”. Trenutni zahtjevi i razmišljanja prosvjednika u osnovi odražavaju diskurs koji i inače prevladava na braniteljskim prosvjedima. Tako se moglo čuti da prosvjednici neće napustiti prostor ispred zgrade Ministarstva branitelja sve dok ministar i njegovi zamjenici ne podnesu ostavke u Ministarstvu koje su pretvoriti u “jugoslavenski bedem”. Za njih je ovo “bitka koju ne smiju izgubiti” i odavde se me miču dok “drugovi ne odu”. Također, poručili su kako očekuju da im se uskoro pridruže i ostala “braća po oružju”.
Manipulacije s obje strane
Mitovi igraju važnu ulogu u društvenim sporovima, a kod branitelja se stalno isprepliće mitska figura heroja, ali i žrtve. Branitelji su heroji Domovinskog rata, ali su i žrtve postdomovinskog rata koji se još uvijek odvija. Svaki prosvjed je, u jednu ruku, vraćanje u ratno doba kada su bila jako izražena vrednovanja kao što su “mi-oni” ili “naše-tuđe”. Branitelji s jedne strane i “drugovi” s druge. Taj diskurs i mitske konstrukcije pojavljuju se u svakoj prilici kada ih “drugovi” ugroze. Tako su Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata i Zbor gardijskih postrojbi povodom Klemmovog uhićenja izdali priopćenje u kojem, između ostalog, navode kako “ova Vlada uhićuje sve one koje smatra prijetnjom te tim privođenjem čelnika braniteljske udruge vrši udar na vrednote Domovinskog rata i one koji su najviše dali, a u svrhu dnevne politike”.
Ali ratna retorika koja pitanje socijalnog položaja branitelja zamjenjuje nedovršenim bitkama iz Domovinskog rata zapravo ne slabi poziciju onih na vlasti. Ministru Predragu Matiću i njegovim zamjenicima takva situacija najbolje odgovara, jer uopće ne moraju pojašnjavati eroziju socijalnih prava koju na svojoj koži osjećaju sve više i branitelji. Ne mora se čak niti ograditi od optužba, jer pored kvalifikacija poput “drug” ili “jugoslaven”, drugi prigovori ne dolaze do izražaja. On pak koristi diskurs “uljuđene Europe” koji je personifikacija svega uređenog i dobrog pa je prosvjednike čak upozorio i da će nas Europska unija zbog prosvjeda izbaciti te ponudio izbor: “Ili ćemo sada u 21. stoljeće ili ćemo u Balkan i u mulj!”. Kako na pitanja o pravima branitelja nije ni morao odgovarati jednostavno je zaključio da su udruge izmanipulirane. “Ti su ljudi svojedobno podržavali one koji su danas u Remetincu. Ovo sada što vidimo pred Ministarstvom zna se čiji je to izum i tko to koristi, i bilo bi pošteno da onaj tko to organizira i preuzme odgovornost za to što se događa”. A ubrzo je i precizirao na koga misli: “Izbori se bliže, zna se tko”.
Ministar je tako jednim udarcem mogao diskreditirati i opozicijski HDZ i branitelje, bez da se ijednog trenutka morao upuštati u rasprave o braniteljskoj situaciji i odlukama Ministarstva i Vlade, koje dokidaju brojna socijalna prava. Opozicija bez sumnje pokušava skupiti političke poene na ovom, kao i svakom drugom prosvjedu protiv politike Vlade. Ali da ima ozbiljnih problema u braniteljskoj populaciji priznalo je i samo Ministarstvo branitelja studijom prema kojoj je u razdoblju od 1998. do 2010. godine od posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu umrlo 24 tisuće hrvatskih branitelja. No službene brojke se odnose samo na smrtne slučajeve koji su zabilježeni preko ostvarivanja prava na naknadu za slučaj smrti, odnosno za troškove pokopa. S obzirom da postoji velik broj obitelji koje ne traže nikakvu naknadu, ukupna brojka umrlih branitelja mogla bi biti i puno veća. Studija se bavila i uspoređivanjem smrtnosti branitelja u odnosu prema općoj populaciji. Postotak samoubojstava te srčanih i moždanih udara puno je veći kod braniteljske populacije. U prosjeku branitelji umiru u dobi od 51 godine, dok je prosječna životni dob u Hrvatskoj 76 godina.
Rezanja prava
Trenutnim Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, hrvatski branitelji po članku 7. imaju: “pravo na zdravstvenu zaštitu, prava iz mirovinskog osiguranja, pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu, pravo na invalidsku mirovinu, pravo na temelju preostale radne sposobnosti, pravo na obiteljsku mirovinu, pravo na najnižu mirovinu, pravo na staž osiguranja ili posebni staž, pravo na doplatak za djecu, pravo na zapošljavanje, pravo na stambeno zbrinjavanje, pravo na dionice, odnosno udjele u trgovačkim društvima bez naplate”. U praksi su branitelji imali povlasticu za uvoz automobila, no ona je ukinuta ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju, nešto dionica te pravo na najnižu mirovinu u slučaju da su zadovoljeni uvjeti za mirovinu i da provedeno bar 100 dana u ratu u borbenom sektoru.
Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, članak 14., propisuje da stopostotni invalidi Domovinskog rata imaju pravo na: “osobnu invalidninu (hrvatski ratni vojni invalidi I. skupine mjesečno dobivaju 115 posto utvrđene proračunske osnovice koja iznosi 3824,90 kuna), doplatak za njegu i pomoć druge osobe u iznosu od 3824,90 kuna, ortopedski doplatak koji imaju invalidi s teškim oštećenjima organizma kao neposrednim posljedicama ranjavanja i iznosi do 1109,22 kune, pravo na medicinsku, odnosno fizikalnu rehabilitaciju te ortopedska i medicinska pomagala, pravo na lijekove i liječenje bez naknade, pravo na stambeno zbrinjavanje, automobil te pravo prvenstva na korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu s pratnjom druge osobe”.
Iako premijer Zoran Milanović i ministar branitelja Predrag Matić tvrde da prava branitelja nisu i neće biti smanjivana to nikako nije točno. Novim zakonom, braniteljske mirovine će od 01.01. 2015. biti podijeljene na dva dijela: opći i poseban dio. Prema novom zakonu opći dio mirovine izračunavat će se sukladno radnom stažu i uplatama doprinosa, a posebni dio (tzv. braniteljski dodatak) koji bi nadoknađivao razliku u iznosu do mirovine ostvarene prema ZOPHBDR-u, isplaćivao bi se iz državnog proračuna. Ukratko, branitelji koji su u rat otišli jako mladi i koji prije rata nisu bili zaposleni, u potpunosti će ovisiti o dodatku iz državnog proračuna. I u Ministarstvu su priznali da će “visina posebnog dijela pratiti sudbinu državnog proračuna”. U prijevodu, Vlada će taj dodatak smanjivati ovisno o tome koliko ima novaca u proračunu.
Ugrožena populacija
Ovo dovodi do apsurda, jer branitelji niti jedan mjesec neće znati koliko će im točno iznositi mirovina. Zajamčeni dio bit će manji, a koliki će dobiti dodatak i hoće li ga uopće dobiti, bit će velika nepoznanica do zadnjeg trena. Iako se čini da je problem samo dodatak na mirovinu, novi zakon bi mogao biti izrazito nepovoljan i za one koji imaju manje staža. To se može činiti pravedno, ali zapravo nije ukoliko se zna da netko nije mogao ostvariti radni staž ako je ozlijeđen u ratu. Osim promjena u obračunu mirovina, još su neke promjene u Zakonu o braniteljima nepovoljno utjecale na status branitelja. Uklonjena je i odredba o opskrbnini, naknadi koju su primali hrvatski branitelji koji nemaju ni osnovne uvjete za život i koji su na rubu egzistencije, a u Domovinskom ratu su proveli najmanje 100 dana. Također, važno je napomenuti da su braniteljske mirovine smanjivane u dva navrata za 10% i to od strane obje vlade (SDP-ove i HDZ-ove). Zadnje smanjenje se odnosilo na oko 35.000 branitelja koji imaju bruto mirovinu iznad 5 tisuća kuna.
Godinama su branitelji služili političkim elitama za razne političke ciljeve. Braniteljske udruge su se množile pa tako danas čak 25 različitih braniteljskih udruga traži smjenu ministra i njegovih zamjenika. A pretvaranje pitanja socijalnog statusa branitelja u obračun među strankama odgovara svakoj vladi, koje nevezano uz na svoje “nacionalno” ili “europsko” opredjeljenje kontinuirano rade na smanjenju prava ove ugrožene populacije. Bez obzira na pitanja manipulacija i diskreditacija prosvjeda, s obzirom na trenutno političko raspoloženje, branitelji će svakako ostati još jedna kategorija čija se socijalna prava stalno smanjuju u sklopu mjera štednje.