Novi bugarski ministar rada i socijalne politike najavio je promjenu u politici dječjih doplataka kojom će se kažnjavati “neodgovorne” roditelje, ali i one s “previše djece”. Sve ove mjere očito su usmjerene protiv Roma i najsiromašnijih čime je preuzeta politika ekstremne desnice, samo s drugom retorikom.
Koalicija liberala i stranaka ekstremne desnice koja je trenutno na vlasti u Bugarskog podigla je u posljednje vrijeme mnogo prašine. Europska pučka stranka (EPP) nedavno je poslala delegaciju da pokuša odvratiti premijera Bojka Borisova (njegova stranka GERB članica je EPP-a) od potpisivanja koalicijskog ugovora s ekstremno desnom strankom Patriotskom frontom (PF). Posjet delegacije međutim, nije rezultirao uspjehom te je GERB naposljetku dobio podršku PF-a u parlamentu, no Fronta zauzvrat ipak nije dobila nijedno ministarsko mjesto. U međuvremenu su dvije vodeće političke stranke u vladajućoj koaliciji – GERB i Reformski blok (koalicija je to sastavljena od nekoliko liberalnih i jedne konzervativne stranke) – pozvale stranku bivšeg bugarskog predsjednika (2002.-2012.) Georgija Prvanova. Pridruživanje njegove stranka Alternative za bugarski preporod (ABV), osigurao bi ovoj koaliciji parlamentarnu većinu. Vidjet ćemo kako je djelovanje ove stranke olakšalo i opće prihvaćanje rasističkog programa PF-a zamjenom koncepta “rase” s konceptom “odgovornosti”. No prije toga, valja nam se ukratko upoznati s kontekstom u kojem nastaje ABV-a.
Georgi Prvanov, bivši član Bugarske socijalističke stranke, odradio je dva mandata kao predsjednik države (2002.-2012.). U vrijeme socijalizma, radio je kao agent bugarske tajne službe. Neposredno nakon događaja 1989., postao je suosnivač Općenarodnog komiteta za zaštitu nacionalnih interesa (OKZNI), ekstremnog nacionalističkog pokreta čiji je glavni cilj bio suprotstaviti se Pokretu za prava i slobode (DPS), osnovanom tri dana ranije. DPS je liberalna stranka koja zastupa tursku manjinu u Bugarskoj, koja je kasnih osamdesetih prošla kroz prisilno izgnanstvo i pokušaje “bugarizacije” zamjenom turskih imena bugarskima koje je provodila od 1970-ih sve konzervativnija vladajuća partija.
Komitet je tvrdio da je DPS “protuustavan” budući da je “etnička” politička stranka (argument koji do danas nije izgubio svoju privlačnost), te javno priznavao kako nastoji zabraniti DPS i zaustaviti proces međunacionalnog pomirenja koji je uključivao vraćanje bivših imena Turcima i ukidanje zabrane njihovih vjerskih obreda.
Ekstremno desno krilo “ljevice”
Antiturska kampanja OKZNI-ja bila je toliko agresivna da je BSP, iz straha da ne izazove etnički građanski rat, jedini izlaz našao u onome što je Gramsci nazvao “transformizam”, odnosno uključivanju pobunjenika u status quo. Nakon što je integrirao i neutralizirao OKZNI, BSP je dobio radikalno nacionalističko krilo. Koliko god bezopasno bilo u široj slici, ono je ipak vršilo ideološki utjecaj unutar stranke koja je tako postajala sve više tehnokratski i patriotski orijentirana stranka s “pro-biznis” tendencijama.
Integracija OKZNI-ja u BSP Prvanovu je omogućila je da napreduje u karijeri unutar stranke, što se i dogodilo vrtoglavom brzinom. Postao je član izvršnog odbora stranke 1991., a samo pet godina kasnije izabran je za predsjednika stranke. Sve do 2004. kada je svečano potpisao ugovor o pristupanju Bugarske u NATO, Prvanov je bio jedan od rijetkih političara koji su se otvoreno protivili euro-atlantskim integracijama zemlje.
Izbačen je iz BSP-a 2014. jer je, po isteku drugog predsjedničkog mandata, dok je još bio član BSP-a, osnovao vlastitu političku organizaciju (ABV) koja se predstavlja kao utjelovljenje socijalnih i nacionalnih vrijednosti koje je BPS navodno izdao. Otvorenom podrškom obrazovnim reformama koje će od početka školovanja dijeliti Bugare na elitu “sposobnu za visoko obrazovanje” i “rano specijaliziranu radnu snagu” (takozvani dvostruki sustav), ABV se jasno smjestio desno od BSP-a.
Partner prihvatljiviji Europi
Na posljednjim parlamentarnim izborima ABV je dobio 4.2% glasova, što za stranku koja je prvi put sudjelovala u izborima nije malen uspjeh. Ti su izbori rezultirali “najraznovrsnijim” parlamentom u povijesti Bugarske – osam stranaka prešlo je prag od 4% čime je započelo dugo razdoblje od gotovo mjesec dana pregovora između “pobjednika” GERB-a (koji je sa svega 33% osvojenih glasova, bio daleko od toga da osigura većinu) i ostalih. Liberalni mediji “predvidjeli” su da će ideološki najčvršća koalicija biti između GERB-a, Reformskog bloka i PF-a, prikladno prikrivši neke od najšokantnijih dijelova PF-ova programa poput otvaranja koncentracijskih logora za Rome koji bi ujedno bili turistička atrakcija ili otvoreno rasističkog prijedloga socijalne politike prema kojem bi samo obitelji s najviše troje djece dobivale dječji doplatak, dok one s više od troje ne bi dobivale nikakvu pomoć. Pozadinska rasistička logika je sljedeća: pretpostavlja se da Bugarkinje imaju jedno do dvoje djece, dok su romske obitelji u pravilu veće. Na taj ćemo se problem uskoro vratiti.
Kada je GERB stupio u kontakt s PF-om, fronta je odmah pristala priključiti se vladajućoj koaliciji. Kasnije, nakon nešto pregovora, GERB i Reformski blok (ranije oštra opozicija GERB-u) također su se, gotovo bez ikakvih problema, složili oko zajedničkog programa. Izgleda da je zajednički nazivnik u osnivanju te koalicije bio apsolutni konsenzus o “hitnom” uklanjanju turskog DPS-a s vlasti. A onda kada je izgledalo da će pregovori konačno biti privedeni kraju, intervenirao je EPP, što je GERB natjeralo da javno osudi svog nesuđenog koalicijskog partnera PF i promjeni uvjete njihova partnerstva na ono što smo već naveli – podrška u parlamentu bez sudjelovanja u vladi. Stoga je bilo nužno pronaći prihvatljivijeg koalicijskog partnera, a tu je ulogu ispunio ABV. U raspodjeli dužnosti u izvršnoj vlasti koja je uslijedila, Ivajlo Kalfin iz ABV-a imenovan je ministrom socijalne politike. Kalfin je bio ministar vanjskih poslova 2005.-2009., a zatim BSP-ov predsjednički kandidat, no na izborima je izgubio od GERB-ova Rosena Plevnelijeva, sadašnjeg bugarskog predsjednika.
Kalfinov prvi konkretni prijedlog reforme socijalne politike sastoji se u radikalnoj promjeni sustava dodjele socijalne pomoći i konkretnije, sustava dječjih doplataka. Kako je sada uređeno, svaki roditelj koji mjesečno ne zaradi više od 125 eura ima pravo na dječji doplatak od 17 eura za prvo i 25 za drugo dijete. Kalfin predlaže da se ukine univerzalna primjenjivost takve sheme pomoću “odgovornosti”, ideološkog alata koji bi odredio tko će imati pravo na doplatke. Nova politika propisuje da će država poticati i podržavati samo odgovorne roditelje, dok će “neodgovorni” zbog previše djece biti “negativno stimulirani” ukidanjem doplatka. Kalfinov prijedlog svodi se ni manje ni više nego na ponavljanje PF-ove vizije socijalne zaštite na nešto elegantniji i prihvatljiviji način, izbjegavanjem potencijalno neukusnog referiranja na “Rome” i “geto”. Uobičajeni stereotip u Bugarskoj kaže da Romi (i općenito siromašni) nisu “odgovorni” roditelji; paradoksalno, na njih je neoliberalni pristup istovremeno prebacio odgovornost za vlastito siromaštvo.
“Objektivne metode” za prikrivanje rasizma
Kalfin zasada još uvijek nije osmislio prema kojim bi se konkretnim kriterijima određivalo tko je odgovoran roditelj, a tko nije. Dok bi otvoreno rasno profiliranje bilo previše za probaviti, u obzir dolaze “neutralnija” metodologija poput provjere dohotka i nadzora životnih uvjeta. Vrijeme će pokazati, no koja god metodologija bila odabrana, unaprijed je jasno da će politika štetno utjecati na najosjetljivije pripadnike društva čiji se “etnički” i klasni status često preklapaju. Tradicionalni načini pružanja otpora diskriminaciji bit će im van dohvata, jer će se rasistička politika prerušiti u impersonalnu, apstraktnu i vjerodostojno objektivnu statistiku.
Reakcije koje je izazvala nova politika u tom su pogledu simptomatične. Vodeće liberalne novine koje su tu vijest objavile dopuštaju komentiranje članaka. Ta konkretna vijest dobila je zapanjujuće velik broj komentara odobravanja od strane (često ekstremno) desnih čitatelja, na tragu sljedećega: “Ne mogu vjerovati da je komunist imao tako izvrsnu ideju!” (Mnogi i dalje BSP te njegove bivše i sadašnje članove pogrešno nazivaju komunistima.) Takav desničarski rasistički ton neupitno je ukazivao na rasizam na kojem se temelji Kalfinov prijedlog politike.
Suočeni smo, dakle, sa zastrašujućim primjerom sinteze (neo)liberalizma i ekstremne desnice posredstvom pojma “odgovornosti” koji krije rasističku logiku nove socijalne politike i istovremeno privlači zagovornike mjera štednje na desnici koji razmatraju mogućnost podjele građana na “respektabilne” i “odgovorne”, nasuprot siromašnim “parazitima” koji se “množe poput zečeva” na račun odgovornih.
S engleskog prevela Dora Slakoper