Nakon niza godina ukazivanja na nezakonitosti i pogodovanja u pripremi institucionalnih i infrastrukturnih okvira za realizaciju projekta “golf na Srđu”, pomalo neočekivano oglasio se Visoki upravni sud Republike Hrvatske koji je jednu od ishodišnih odluka u tom procesu proglasio nezakonitom. S obzirom na to da je investicijski angažman u odmakloj fazi ostaje za vidjeti kako će investitori i politički promotori projekta nastojati zaobići sudsku prepreku.
Osam godina nakon donošenja ključne i ujedno najspornije uredbe u prilog gradnji golferskog parka s turističkim monstr-naseljem na brdu Srđ iznad Dubrovnika, pravna država u vidu Visokog upravnog suda RH donijela je pravorijek o nezakonitosti odluke izvršne vlasti za povećanje obuhvata projekta sa 100 na 310 hektara zemljišta. Riječ je inače o razlici u kojoj se krije gotovo sva komercijalna (ne)isplativost investicije. Uoči aktualnih blagdana, udarni vic u opticaju među Dubrovčanima stoga je glasio da će se na dosad netaknutom Srđu možda svejedno graditi, ali mini-golf.
U toj narodskoj ironiji ipak nema olakog trijumfalizma. Svima je očito da je vrijeme naizgledne sudske pasivnosti zapravo poslužilo nizanju brojnih drugih službenih momenata kojima se ulagačka loptica približavala zadnjoj rupi. U funkciji developerskog subjekta izmijenilo se pritom više konkretnih imena, da bi se uz ono izraelskog biznismena Aarona Frenkela ukupna vrijednost projekta zaokružila na više od milijardu eura, s početnih jedva stotinu i kusur milijuna. Prvenstveno zbog snage tih brojeva, jednosmjerno vraćanje procesa na početak je malo izgledno. Serviseri privatnog ulagača s pozicija javne uprave tako se već pozivaju na uvažavanje fakata realiziranih u međuvremenu.
Nisu posrijedi samo manipulatorski forsirane izmjene prostornih i urbanističkih planova, nevjerodostojne studije o utjecaju na okoliš i cinično izigrana institucija obaveznih javnih rasprava. Neke od tih vrijednosti su recimo i onih 47 tisuća četvornih metara komunalnog zemljišta koje je Grad Dubrovnik prije pet godina prodao investitoru za cijenu dva i pol do četiri puta manju od one koju su s potonjim već ugovorili privatni prodavci manjih parcela na Srđu. Ili pak započeta gradnja podzemne trafostanice koja će Hrvatsku elektroprivredu koštati oko 150 milijuna javnih kuna, dabome s izlikom projekta od nacionalnog značaja.
Politička i medijska podrška projektu
Iza svih tih i ostalih bjelodano kriminalnih koraka stali su kroz proteklih devet godina, aktivno-upravno ili bar načelno te javno i eksplicitno, dvoje gradonačelnika Dubrovnika, troje premijera, dva predsjednika države, kao i niz ministara u više nadležnih resora, s izuzetkom bivše ministrice zaštite okoliša Mirele Holy. Ona je s funkcije na kojoj se usprotivila golfu nauštrb Dubrovčana maknuta prvenstveno voljom marketinške službe spomenutog ulagača. Od pobrojanih, sudstvo je dakle formalno dezavuiralo tek uredbu vladina županijskog povjerenika sa samog početka projekta.
Od razmjerno neupadljivih manjih pogodovanja do krupnih protekcionističkih zahvata i evidentnih slučajeva političkog krivokletništva s podrškom brojnih velikih medija, konkretne sankcije vjerojatno neće zahvatiti nikog od pobrojanih uglednika niti sitnijih aktera kompradorskog pogona. Štoviše, većina njih je i karijerno nagrađena za posluh. A iluzionizam notornih institucija pravne države smjera na dugoročno iscrpljivanje protagonista organiziranog civilnog otpora i još uvijek je u osjetnoj prednosti. Srđu, jedinom neurbaniziranom prostoru na rubu Dubrovnika, namijenjena je pritom svrha cijene procesa tzv. demokratskog razvoja te onoga što se neobavezno zove i (post)tranzicijskim troškom.
Naspram građanske inicijative okupljene pod nazivom “Srđ je naš”, pokrenute s adresa lokalnih okolišno-aktivističkih udruga koje su i uputile slučaj povećanja obuhvata golferskog projekta na, prvotno, Ustavni sud RH, svrstana je tako u biti kompletna politička i privatno-poduzetnička elita. Na razini grada, ona se manifestirala donedavno i pod firmom tzv. Dubrovačkog dogovora, koalicije svih najvećih lokalnih stranaka (HNS, SDP, HDZ) i više njihovih prirepaka, formirane isključivo zbog postizanja operativno efikasnog konsenzusa u prilog Frenkelova građevinskog uloga koji se izražava u konačnici manje pomoću apstraktne zemljišne kvadrature, a više i preciznije kroz predviđenih 1600 apartmanskih jedinica, 256 luksuznih vila i jednim hotelom.
Lakrdija demokratskih procedura
Privatni materijalni interes enormnih proporcija izdaje se naime godinama pod javnu korist i samo tome služi čitava ta lakrdija od navodnoga demokratskog sustava u Dubrovniku i Hrvatskoj. Mahanje grafitno-metalnom palicom uz neizostavni najam caddy-boya podvaljuje se pritom narodu kao neophodni, strateški turističko-ponudbeni sadržaj grada koji podnosi diskontnu rasprodaju vlastite fizičke i kulturne supstance, a projektirana brdska alibi-šetnica otvorenog tipa na obodu golferskog kompleksa kao novi atraktivni i besplatni sadržaj dostupan svima, bez razlike u promatračkim stajalištima.
Slično je lani tretiran i lokalni referendum o tom projektu, a kada je glasalištima pristupilo oko 32 posto građana od kojih je oko 84 posto optiralo protiv golfa. Rečeni mediji i javne ličnosti s najvišim ovlastima tad su odradili upravo školski primjernu klijentelističku kampanju, obeshrabrujući većinu potencijalnih glasača, ionako naviknutih na jalovost demokracije u ovdje dosegnutom obliku. Bilo je dovoljno, za razliku od propozicija na referendumima državnog ranga, da izjašnjavanju pristupi manje od polovice glasača, i konačni ishod više nije bio obavezujući po vlasti. Takvim će se nekim manevarskim prostorom one nesumnjivo poslužiti i u daljnjem postupanju s manje komfornim sudskim rješenjima.
Dubrovačka investicijska aura
Ne treba međutim gubiti iz vida nerijetko zapostavljanu činjenicu o uvjetovanosti svih navedenih odnosa ekonomskim specifičnostima koje odlikuju vrli novi Dubrovnik i njegove žitelje. Dobitna kombinacija po krupni privatni interes leži u silnoj i za hrvatske prilike zacijelo neusporedivoj razlici potencijala između dvaju zadanih polova, onog gdje se nalazi kapital i onoga gdje egzistira sam narod. Nužno je uzeti u obzir da je baš Dubrovnik zapala pozicija najveće tržišne izloženosti globalnoj potražnji za nekretninama, a Dubrovčani ulaze u takav ogled već ucijenjeni višegodišnjim razaranjem kolektivnih i pojedinačnih ekonomskih temelja.
Usmjeravanje politike vladajućih na monoindustrijsku ekonomiju turizma dovelo ih je na koncu nadomak svršenom činu. Uputno im je još raseliti se izvan grada, unaprijediti apsolutnu servilnost s tri ljetna mjeseca na nekoliko vansezonskih i odreći se svakog ostatka prava na određivanje tokova u domicilnoj zajednici. Po dominantnom planu, ostat će im kakva-takva osobna kreditna sposobnost, Nove godine pred kamerama MTV-a, svjetska čast produkcijskog seta za seriju Game of Thrones, i povremeno materijala za domorodački vic. No ipak, to je i dalje samo plan, dokle god ih ne napusti vjera kako mogu iole utjecati na realizaciju.