Nakon nekoliko rasističkih izjava dvojice visokopozicioniranih političara, bugarski i romski aktivisti prosvjedovali su protiv ograničenja prava na zdravstveno osiguranje prema etničkoj pripadnosti. No problem na kojeg su se zapravo referirali i političari i prosvjednici uzrokovan je ograničavanjem dostupnosti javnih zdravstvenih usluga koje počinje uzimati svoj danak.
Antirasistički prosvjed održan u Bugarskoj 21. decembra ove godine razotkrio je rasizam kao neodvojivi dodatak politike mjera štednje. Prosvjed su udruženim snagama organizirali bugarski i romski aktivisti, a dogodio se unatoč brojnim verbalnim napadima na organizatore i okupljene prosvjednike te usprkos planiranom ali spriječenom fizičkom napadu stotinjak neonacista. Neposredni uzrok prosvjeda bile su dvije krajnje problematične izjave visokopozicioniranih političara. Najprije je ministar zdravstva Petar Moskov na svojem facebook profilu objavio vijest o dva napada na ambulantna kola koja su se dogodila dan ranije: jedan od njih izvela je grupa Roma. Potom je Rome nazvao “divljim životinjama” i “zvijerima koje su odabrale da se ponašaju kao životinje”, zaključio da stoga zaslužuju da ih se tretira kao životinje, zbog čega će im ubuduće biti uskraćena hitna pomoć.
Ministar potječe iz najproeuropskije stranke ‒ Reformski blok koja je ujedno i članica vladajuće konzervativno-kršćanske koalicije, no dio te koalicije su također i mnogi samoproklamirani liberali. Ministar zdravstva jedan je od njih. Međutim, njegov ga liberalizam nije spriječio da pripiše kolektivnu odgovornost za individualni zločin i kazni cijelu romsku populaciju u Bugarskoj.
Nekoliko dana kasnije, vođa ekstremno desne Patriotske fronte (drugi koalicijski partner u vladi desnog centra) u bugarskom je parlamentu izgovorio da su “[Romi postali] arogantni, drski i divlji humaniodni majmuni koji zahtijevaju pravo na plaće bez rada, traže plaćanje zdravstvenih troškova iako nisu bolesni, dječje doplatke za djecu koja se igraju sa svinjama na ulici i rodiljne naknade za žene s instinktom uličnih kučki”.
Relativizacija rasizma
Predsjednica parlamenta nije prekinula ovaj odvratni verbalni napad. Jedini prigovor došao je od predsjednika Pokreta za prava i slobode (DPS) – stranke koja zastupa etničke manjine u zemlji. Rekao je da nikom ne smije biti dopušteno vrijeđati cijelu jednu etničku grupu, naročito s govornice nacionalnog parlamenta. Najveće liberalne novine, međutim, predstavile su polemiku stranačkih vođa naslovom “PF i DPS natjecali su se u ksenofobiji”. Naslov nedvojbeno naginje u korist vođe PF-a, budući da njegovu rasističku poziciju stavlja u istu ravan s prigovorom istoj, kao podjednake oblike “ksenofobije”(!).1 Predsjednik Bugarske, inače izrazito aktivan u javnom životu nakon što se vratio s iscrpljujućeg niza proslava 25. godišnjice “slobode od komunističke opresije” po cijeloj zemlji, do danas se nije oglasio po pitanju ovih izjava.
U međuvremenu je počela rasti potpora ministru zdravstva, a među glasnijima bio je i sindikat medicinskih radnika. Reformski blok podržao je ministra zdravstva, no pojedini stranački aktivisti i simpatizeri nisu. I bili su glasni po tom pitanju. Tako je najava antirasističkih prosvjeda odjeknula glasno među ljudima koji su ranije podržavali vladajuću koaliciju, usprkos tome što su organizatori prosvjeda objavili izrazito lijevo nastrojen poziv na prosvjed u kojem su optužili državu za zaokret ka rasnom apartheidu.
Ustanovili su, naime, da je jedini skandal koji je veći od rasističkih izjava ministra i koalicijskog partnera, postojanje etničkih geta i enklava u kojima vlada najstrašnije siromaštvo i marginalizacija, te su eksplicitno povezali rasizam i mjere štednje. Rasizam, naročito prema Romima, čini se kao prag preko kojeg se mnogi liberali spotaknu ne uspijevajući ga prevladati. No, rasizam je također i tema koja izaziva rascjepe unutar nekoć koherentnih stranačkih struktura što omogućava povezivanje prethodno nesumjerljivih elemenata, poput aktivista i članova stranaka vladajuće koalicije, čime se stvara antirasistička os kao opozicija državno induciranom rasizmu.
Romska naselja bez hitne pomoći
Kritičari prosvjeda pokušali su ga svesti na, u ovom kontekstu, sasvim banalno pitanje: “za ili protiv političke korektnosti”, ali organizatori su se oduprli tome. Inzistirali su na činjenici da bi čak i u slučaju da je ministar koristio politički korektan jezik i dalje ograničavanje demokratskog i javno dostupnog prava na zdravstveno osiguranje (ali i obrazovanje i sl.) po etničkoj pripadnosti smatrali krajnje problematičnom i ništa manje vrijednim otpora. Također su ukazali na činjenicu da problem nije naprosto pitanje ne/pristojnosti, jer su ministrove riječi proizvele vrlo zabrinjavajuće praktične učinke. Naime, kako mediji izvještavaju, hitna je pomoć počela odbijati slati ambulantna kola u romske zajednice, uključujući i one u kojima nije bilo incidenata napada na hitnu pomoć.
Prosvjedi su također ukazali kako proizvodnja rasističke ideologije nastaje kao nusprodukt politika mjera štednje. Naime, kratko nakon što je podijelio svoju viziju o tome kako se boriti protiv takozvanog “romskog kriminala”, ministar je objavio niz reformi u zdravstvenom sektoru koji će ograničiti budući pristup zdravstvenom osiguranju. Jedna od reformi, primjerice, nalaže da oni koji su isključeni iz nacionalnog plana za zdravstveno osiguranje zbog neplaćanja mjesečnih doprinosa sada imaju opciju vratiti se u sustav plaćajući, uz ono što već duguju, i vrtoglavi iznos od 1000 eura. Budući da s uplatama za zdravstveno osiguranje zaostaju uglavnom siromašni, nezaposleni ili prekarno zaposleni, bolno je jasno da vlada ovim mjerama želi kazniti siromašne čineći im zdravstveno osiguranje trajno nedostupnim. Ministar je također najavio dodatni plan, trenutno u pripremi, kojim će nagrađivati liječnike opće prakse koji ograničavaju izdavanje uputnica za specijalne preglede u bolnicama. Sve u cilju rezanja izdataka za zdravstveno osiguranje.
Rasističko prozivanje kao i upotreba figure “parazita” igra vrlo specifičnu ulogu u ovim novim rundama mjera štednje: ako vlada uspije uvjeriti javnost da je rezanje proračunskih sredstava nužno kako bi se “smanjilo opterećenje” uzrokovano “parazitima” (a Romi su redovito glavni osumnjičeni za parazitiranje), osigurat će konsenzus za reforme koje nužno pogađaju sve građane, uključujući i neromsko stanovništvo. Treba napomenuti da se više stope nezaposlenosti u romskim zajednicama odražavaju na više stope isključivanja iz državnog sustava zdravstvene zaštite. Stoga je jedini pristup zdravstvenom osiguranju za mnoge Rome hitna pomoć, budući da ona po zakonu ne smije biti uskraćena.
Rasistička retorika kao kamuflaža neuspjeha vlade
Prosvjed je jasno artukulirao probleme sistemskog stvaranja rasističke ideologije koju trenutno provodi država stavljena u službu mjera štednje, dok s druge strane, državnim korištenjem antiromske retorike koja time želi sakriti vlastite neuspjehe u neispunjavanju dužnosti pružanja zdravstvene zaštite i osiguranja svim građanima. Jer ako incidenti s fizičkim napadima na ambulantna kola ukazuju na nešto, to svakako nije činjenica da su Romi (ili bilo tko drugi uostalom, jer ne izvode samo Romi ove napade) po prirodi skloni napadati radnike hitne službe, već činjenica da država ne uspijeva pružiti adekvatnu skrb kao ni opću infrastrukturu.
Jer ispostavilo se da se tučnjava koja se toliko dojmila ministra zdravstva dogodila upravo jer su na putu ka pacijentu ambulantna kola upala u jamu izazvavši pritom manju prometnu nezgodu koja je eskalirala u fizički konflikt između medicinskog osoblja i motorista koji je vozio iza njih. Jednako tako, jedan liječnik hitne pomoći požalio se da, otkako je država srezala proračunska sredstva za treznionice na policijskim odjelima, uznemireni članovi obitelji i susjedi moraju zvati hitnu pomoć da pokupi alkoholizirane pijance koji se često opiru zadržavanju. Ovo su samo neki primjeri povezanosti između mjera štednje i eskalacije nasilnog natjecanja za ostatke socijalnih usluga na koje reakcionarni političari i mediji spremno daju rasistička objašnjenja.
U svoju obranu, ministar zdravstva Moskov ustvrdio je da se “država mora vratiti u geto”. Pojasnio je da će ambulantna kola moći ući u romska geta ali s policijskom pratnjom. Iz toga proizlazi da jedini način na koji ministar zamišlja ponovnu izgradnju odnosa države i Roma jeste kroz pojačani policijski nadzor i kriminalizaciju, ukratko, dizanjem “desne ruke” države, a povlačeći još više “lijevu ruku” kroz gorenavedene reforme. Dodao je također da se nevladine organizacije navodno koriste programima integracije Roma kako bi širile klevete i objede kojim ga optužuju da promovira apartheid, sugerirajući da prosvjedi nisu autententični, nego da ih organiziraju plaćenici. Ovakvom je retorikom protiv nevladinih organizacija, do sada karakterističnom za ekstremno desne teoretičare zavjere, Moskov dodatno učvrstio bliskost između liberalizma i krajnje desnice, već ugrađen u vladajuću koaliciju.
S engleskog prevela Milena Ostojić