Regrutacija dobrovoljaca
Središnji dnevnik Hrvatske radiotelevizije emitirao je jučer snimljeni telefonski razgovor s izvjesnim Ivom Dumančićem koji je predstavljan kao hrvatski dobrovoljac u Ukrajini i donedavni instruktor taktike topništva u ministarstvu obrane. U pažljivo pripremanoj izjavi, Dumančić je nekoliko puta ponovio kako nije plaćenik jer se bori za “jako malu plaću” te ispričao da se borbi pridružio kako bi “pomogao ukrajinskom narodu”. Na pitanje kako je regrutiran Dumančić je oprezno rekao da je preko društvenih mreža “čuo za sastanak” u zagrebačkoj Kustošiji na kojem je dogovoren odlazak. Prešutio je da je odlazak, regrutaciju i obuku organizirala međunarodna nacistička organizacija koja se naziva Misanthropic Division (MD). Riječ je o relativno neobičnoj i opskurnoj pojavi na europskoj ekstremno desničarskoj sceni, jer samozvani “čovjekomrsci” još uvijek inzistiraju na kombinaciji rasnih teorija, romantičarskog elitizma, vlastite interpretacije Nietzschea i nordijskog paganizma.
Nasuprot priči o “pomoći Ukrajincima” ili “borbi protiv Srba i Rusa” kako su svoju motivaciju predstavljali dobrovoljci u domaćim medijima, Misanthropic Division rat u Ukrajini zapravo vidi kao pripremu za predstojeći veliki rasni rat u kojem će “boja tvoje kože biti tvoj znamen”. MD sebe naziva i “unucima Wotana“, prema germanskom poganskom božanstvu koje je dalo ime i nacističkoj defanzivnoj liniji u Ukrajini u ljeto 1943., a sama organizacija je nastala u krugovima istočnoeuropskih nacista (Rusija, Bjelorusija, Ukrajina) da bi se proširila i planski jačala tijekom rata u Ukrajini. Mizantropi za svojeg za sad jedinog poginulog, Šveđana “vikinškog porijekla”, kažu da je “preselio na Valhallu”, a kako izgleda njihov “rasni rat” dobro ilustrira podrška njihovim ruskim prijateljima koji su pohvaljeni jer su višestruko osuđivani za napade na migrante.
Bratska mržnja
Unatoč činjenici da su sve ove informacije objavili sami dobrovoljci, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić na novinarsko pitanje o odlascima u Ukrajinu umirujuće je odgovorila kako “SOA [Sigurnosno-obavještajna agencija] sve prati” sugerirajući kako je zapravo sve u redu te kako nema Hrvata u “paravojnim postrojbama”. No razlika između paravojnih i regularnih postrojbi u ovom je ratu vrlo tanka. Naime, MD dobrovoljce regrutira u sastav tzv. bataljona Azov smještenog u Mariupolju koji je de facto paravojna jedinica notornog Desnog sektora i drugih nacističkih organizacija. U sklopu postmajdanske pacifikacije Azov je počeo dobivati plaću od ukrajinskog Ministarstva unutarnjih poslova, ali to nije ni malo promijenilo njegov karakter, a nacistička simbolika i zazivanje “rasnog rata” nije nestalo. Iako je sada sasvim jasno kako u Hrvatskoj postoji organizirana mreža koja preko nacističkih krugova regrutira za “rasni rat”, teško se oteti dojmu da domaće institucije nisu zabrinute prije svega zato što domaći nacisti ipak ratuju na strani koju podržava i službena vanjska politika RH.
Radi se o dramatično drugačijem tretmanu od onog koji slijedi npr. dobrovoljcima samozvane Islamske države, koja nije ništa bolja ni ništa gora od “divizije čovjekomrzaca”. No dok je jedan grafit u Gornjoj Maoči uzbunio cijelu regiju, samozvana “Hrvatska legija” dobiva pohvalan tretman na medijima, uključujući i HRT. Srbija je prije nekoliko mjeseci odlazak na stranu frontu učinila ilegalnim, prije svega zbog tzv. četnika koji su odlazili da se bore na strani “Novorusije”, iako naposljetku nitko od njih nakon ispitivanja nije uhapšen. U međuvremeno, umjesto bradatih pravoslavnih “slavjanofila” (koje nacisti nazivaju “gibaničarima”), inicijativu su preuzele grupe srpskih nacista koje na strani “Novorusije” ratuju protiv svoje ideološke braće. S obzirom na to da je motivacija za odlazak u rat prije svega vježbanje “rasnog rata” ne treba čuditi ako se srpski “nacionalsocijalisti” nađu i na suprotstavljenim stranama. MD naime pokušava osnovati filijalu i u Srbiji.
No bez obzira na to na čijoj se strani bore domaći nacisti, u jednom ostaju dosljedni – služe kao topovsko meso za interese stranih sila koje trenutno pregovaraju o sporazumu koji će odrediti sudbinu i Ukrajine i dobrog dijela Europe. Sreća u nesreći je da su cinične kalkulacije velikih sila još uvijek važnije od “rasnog rata” koji postoji samo u glavama pojedinaca izgubljenih u vremenu i prostoru.