Radnici tuzlanske tvornice obuće Aida nakon noći prospavane u tvornici, danas nastavljaju svoju borbu za isplatu neisplaćenih plaća i doprinosa te za ponovno pokretanje Aidinih pogona. Nakon što jučer nisu uspjeli postići dogovor sa predstavnicima tuzlanskih vlasti oko svojih zahtjeva, radnici su se danas sastali s tuzlanskim ministrom industrije, energetike i rudarstva Mulagom Fejzićem te njegovim zamjenikom Ishakom Gergićem. Na zahtjev predstavnika Sindikata radnika sastanku se pridružio i direktor tvornice Bahrudin Bašić. Posljednji u dugom nizu prosvjeda radnika Aide počeo je jučer okupljanjem ispred Skupštine Tuzlanskog kantona. Radnici su tražili da razgovaraju s nekim od nadležnih, no kako ih se ponovno ignoriralo, pokušali su ući u prostorije Skupštine u čemu ih je spriječila policija. Tom je prilikom došlo do naguravanja između radnika i policije te su dvije radnice ozlijeđene. Radnici zahtijevaju povezivanje radnog staža, pokretanje proizvodnje ili materijalno zbrinjavanje. U ovom posljednjem valu radnicima nisu isplaćene dnevnice od kolovoza 2014. godine, no neki od njih imaju i po 18 godina neuvezanog radnog staža.
Samo u posljednjih nekoliko mjeseci radnici ove tuzlanske tvornice spavali su u pogonima, marširali prema granici s Hrvatskom, blokirali raskrižja, upadali u sukobe s policijom, sastajali se s premijerom tuzlanskog kantona, pa čak i zablokirali ministre u kafiću. A ne zaboravimo da su upravo tuzlanski radnici počeli prošlogodišnje velike socijalne nemire u Bosni i Hercegovini.
Agonija radnika Aide traje od početka ovog stoljeća kada je tvornica prvi puta trebala otići u stečaj. Od tada pa do danas, svaki put kad radnici iziđu na ulice ranije vlade Tuzlanskog kantona socijalni su mir kupovale jednokratnim isplatama materijalne pomoći, no suštinski problemi nikada nisu riješeni. Sredstva javnog proračuna dodijeljivana su upravi tvornice koja usprkos pomoći nije uspjela pokrenuti proizvodnju niti donijeti ikakav strateški plan oporavka tvornice. Tako se i u ovom posljednjem prosvjedu radnici pitaju na što je potrošena posljednja tranša sredstava dobivenih od TK namijenjena kupovini kože. Radnici sumnjaju da je atraktivnost zemljišta na kojem je smještena Aida jedan od razloga zašto zapravo ne postoji interes za obnovu proizvodnje, već je cilj njezino uništenje.