Prema navodima iz kabineta za informiranje bugarske vlade upravo je formirana nova institucija – Nacionalno ekonomsko vijeće. Zadaća novoformiranog ekonomskog Vijeća sastojat će se u savjetovanju Vijeća ministara, odnosno vlade, pri definiranju i implementiranju nacionalnih ekonomskih politika. Vijećem će predsjedati ministar ekonomije Božidar Lukarski, a članovi će mu biti zamjenici ministara iz različitih ministarstava, predstavnici udruženja poslodavaca, predsjedatelji parlamentarnih odbora i voditelji zastupničkih klubova. Zdravorazumsko pitanje koje se odmah nameće glasi: zašto je vladi potrebno osnivati novu instituciju za vođenje ekonomske politike, zašto trenutni institucionalni ustroj i administrativni kapaciteti nisu dovoljni?
Odgovor se krije u dva, vrlo povezana traga. Odmah je uočljivo da u Vijeću nedostaju predstavnici sindikata, dakle odstranjena je čak i ceremonijalna uloga radnika u tzv. socijalnom dijalogu. To je dodatno potvrđeno i proklamiranom misijom vijeća – promoviranje mjera koje potiču inovacije i investicije, odnosno čine bugarsku ekonomiju konkurentnijom, kao i kontrola i organizacija interakcije između izvršnih organa vlasti i drugih javnih institucija i predstavnika kapitala.
Radi se zapravo dvostrukom zaobilaženju demokratske participacije u odlučivanju. Osnivanjem nove institucije zaobilaze se parlamentarne procedure koje barem donekle i nominalno osiguravaju upliv podređenih klasa u procese odlučivanja, a neuvrštavanjem predstavnika radnika u Vijeće i naglašavanjem kao cilja što elegantnije komunikacije između vlasti i poslodavaca, i na nominalnoj razini se eliminira bilo kakav oblik radničkog sudjelovanja u donošenju odluka.