Iako se voli predstavljati kao odlučna i efikasna, a u liberalnim krugovima tumačiti i kao autoritarna, srpska Vlada posljednjih mjeseci zapravo na raznim primjerima ističe i gotovo priznaje podkapacitiranost i nesposobnost djelovanja. Najprije je, nakon neuspješnog pokušaja privatizacije, Železaru Smederevo zadržala u državnom vlasništvu, ali je nizozemskoj firmi autsorsala upravljanje tvrtkom, jer valjda u Srbiji ne postoje kadrovi koji bi mogli efikasno upravljati javnim poduzećem, a i uvijek je dobro državi da se zaštiti od same sebe kao nedvojbeno lošeg vlasnika. A da nije samo loš vlasnik, već da je loša i u procesu kad se rješava svog vlasništva pokazuje drugi primjer, a riječ je o najavljenoj privatizaciji Telekoma. Vlada je za proces prodaje Telekoma angažirala francuske konzultante jer valjda nije u stanju ni prodati ono što posjeduje. Ili je opet posrijedi strah od same sebe i eventualne korupcije, pa se odlučila za svojevrsnu legalnu korupciju tako što je “proviziju” za prodaju odlučila dodijeliti konzultantskoj firmi.
Treći primjer, iako socijalno i ekonomski prilično manje važan, predstavlja bizarnu logiku aranžmana između Vlade i privatnih firmi dovedenu do krajnje konzekvence. Danas je notorni Aleksandar Vulin, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja posjetio Dom za decu i omladinu “Miroslav Mika Antić” u Somboru i uručio djeci, štićenicima Doma, poklone u vidu trenerki i tenisica. I ne bi tu bilo ništa pretjerano čudno, iako bi osiguravanje odjeće za djecu u domovima trebala biti regularna praksa koja se podrazumijeva, a ne dio akcije povodom uskršnjih praznika, da poklone preko Vulinovih ruku zapravo ne dodjeljuje Udruženje osiguravača Srbije. I to su, kako je Vulin napomenuo, sredstva za poklone povukli iz svojih profita. Međutim, to nije jedina zajednička akcija osiguravateljskog biznisa i resornog ministarstva. Slične poklone su podijelili u već tri doma, a zajedno rade i na novom stipendijskom programu.
Državi koja nije sposobna osigurati osnovna životna sredstva za najugroženiji segment društva, nezbrinutu djecu, preostaje jedino da funkcionira kao reklamna agencija za privatne kompanije koje takvim reklamama priskrbljuju ”moralnu” dimenziju svojim proizvodima i uslugama. A da je država potpuno usvojila i marketinšku retoriku vidljivo je i iz Vulinove izjave koja potpuno slijedi retoričke obrasce reklama za osiguravajuće kuće: “Svako naše dete ima pravo na pažnju i budućnost.”