Kasno sinoć nedaleko grada Velesa u Makedoniji, najmanje 14 osoba je poginulo u naletu vlaka. Poginuli, čiji broj nije konačno utvrđen, bili su izbjeglice iz ratom zahvaćenih zemalja, prije svega Afganistana, Somalije i Sirije, javljaju agencije. Prema izjavi vlakovođe brzog međunarodnog vlaka, grupa od 50 do 100 pješaka uočena je prekasno da bi se vlak zaustavio na vrijeme. Pretpostavlja se da je grupa pješačila po pruzi noću kako bi zadržala orijentaciju i izbjegla pozornost represivnog aparata. Pruga kojom su putovali vodi iz Grčke prema Srbiji i dalje prema Zapadnoj Europi – vjerojatnom odredištu grupe. Na istoj je trasi zadnjih nekoliko godina poginulo još barem dvanaest izbjeglica.
Iako izbjeglice iz ratom zahvaćenih zemalja prema međunarodnim protokolima imaju pravo na zaštitu u inozemstvu, zemlje Zapadne Europe, u sklopu tzv. politike “Tvrđave Europe”, nastoje im onemogućiti prelaske njihovih granica koji bi ih formalno obavezali na pružanje te zaštite. Pri tome je osobit politički pritisak na “tranzitne” zemlje u koje spadaju i Makedonija, Bugarska i Srbija, a čiji je represivni aparat zadužen za “čuvanje” šengenske zone koja nema interne granične kontrole. Politika sprječavanja kretanja izbjeglica redovito dovodi do velikih katastrofa, uključujući i utapanje barem 1200 izbjeglica u Sredozemlju samo ovog mjeseca.
Uzrok i posljedice
Iako zapadnoeuropske zemlje izravno ili posredno sudjeluju u većini ratova od kojih izbjeglice bježe, politika odbijanja ulaska pravda se njihovim navodnim prevelikim brojem, kao i mogućnošću “zlouporabe” zaštite za izbjeglice. No u dvadeset godina rata u Somaliji, zemlje Zapadne Europe primile su svega stotinjak tisuća izbjeglica iz te zemlje, dok su susjedna Kenija, Etiopija i Jemen (i sam od nedavno zahvaćen ratom) primile preko milijun. Također, od gotovo 4 milijuna izbjeglica iz Sirije posljednjih godina, cijela EU je primila jedva nešto više od sto tisuća. Dok je većina ostalih završila u Turskoj, Jordanu, Libanonu i Iraku.
Paradoksalno, unatoč masovnim ubojstvima iz nehaja na granicama EU, cijela politička scena Zapadne Europe zapravo radikalizira svoju retoriku “opsade” i “zaštite Europe od invazije” onih koji bi “trebali ostati kod kuće”. Doista je potrebno nekoliko stoljeća ukorijenjene kolonijalne ideologije i rasnih teorija da se napadačima naziva ljude čije ste domove do jučer bombardirali, kao u Siriji, Libiji, Afganistanu, Somaliji…