Nakon višetjednih protesta, nekoliko mjeseci kontinuirane objave dokaza o umiješanosti članova vlade u teške kriminalne radnje te dva oružana sukoba koji su dodatno pojačali skepsu u namjere vlasti, troje makedonskih visokih dužnosnika podnijelo je ostavku. Radi se o ministrici unutrašnjih poslova Gordani Jankuloskoj, ministru prometa Miletu Janakieskom i šefu tajnih službi Saši Mijalkovu. Svo troje (zajedno s premijerom Nikolom Gruevskim) spadaju među najprozivanije dužnosnike, čiji su glasovi značajno zastupljeni u objavljenim snimkama koje ih inkriminiraju za djela kao što su utjecanje na izbore, zataškavanje ubojstva, protuzakonit nadzor i zastrašivanje novinara, teška korupcija, izravan utjecaj na pravosuđe itd…
Ostavke troje istaknutih dužnosnika prva su naznaka popuštanja vlade od početka duboke krize u zemlji, što izaziva sumnje kako se radi o strategiji kozmetičkih promjena unutar vladajućih struktura kako bi se ista garnitura zadržala na vlasti. Iako su svo troje uz ostavke priložili sentimentalna pisma puna dubokih patriotskih osjećaja, zahvalnosti premijeru Gruevskom i optužbi prema opoziciji za destabilizaciju zemlje, činjenica je da je riječ o dužnosnicima u čijim su se resorima posljednjih godina događale doista šokantne stvari bez da je to ikad ozbiljnije ugrozilo njihov mandat. To svakako uključuje i oružani sukob u Kumanovu preko vikenda oko kojeg se nastavljaju množiti kontroverze. Tvrdnje kako se zapravo radi o “plaćenicima” ili pak samo kriminalnoj (a ne političkoj) grupi čini se ne uspijevaju dati potpuno objašnjenje nedavnih događaja, ali odražavaju raširenu vjeru u umiješanost vlasti u incident ili barem skepse u službena objašnjenja događaja.
Nezadovoljavajući kompromisi
Eskalacija u Kumanovu je ipak privukla znatnu pažnju i međunarodnih aktera. Ruska Federacija je vrlo brzo dala čvrstu potporu vladi interpretirajući krizu u zemlji kao posljedicu zapadnih zavjera povezanih s planiranom trasom ruskog plinovoda kroz Balkan. No i reakcije zapadnih vlada i međunarodnih organizacija povezanih s interesima zapadnih sila čini se daju određenu potporu vlastima, iako znatno manje eksplicitnu. U prvoj zajedničkoj reakciji SAD, EU, NATO i OESS su sukob u Kumanovu nazvali “izoliranim incidentom” očito pokušavajući umanjiti njegovu važnost bez davanja ikakvog objašnjenja za krvave događaje. Zatim su ambasadori Francuske, Italije, Njemačke, SAD-a i Velike Britanije zajedno izvršili pritisak na opoziciju da se vrati u parlament i tako deeskalira situaciju.
Intenzivna zapadna diplomatska aktivnost osnažuje sumnje da su jučerašnje ostavke troje dužnosnika izravno povezane sa sugestijama koji su vlastima došle iz tih krugova. Njihovo uključivanje dobrim je dijelom i rezultat izravnih prozivki premijera Gruevskog i predsjednika Đorđa Ivanova koji su za krizu okrivili blokirane euroatlantske integracije Makedonije kao posljedicu inertnosti EU i NATO-a. Ovaj razvoj događaja svakako sugerira kako će zapadno veće “preuzimanje odgovornosti” u ovom dijelu svijeta ići u smjeru kompromisa s glavnim ciljem stabilizacije, čak i na uštrb demokratskih promjena koje na ulicama traže stanovnici Makedonije. Ako je tako, valjalo bi se zapitati nije li upravo takav tip inzistiranja na “stabilnosti”, koji je godinama omogućavao toleriranje najtežih kriminalnih radnji u vrhovima vlasti, zapravo glavni uzročnik duboke nestabilnosti koju su narodi Balkana sada prisiljeni trpjeti.