Prema neslužbenim, ali navodno pouzdanim informacijama tportala, Adris grupa se odlučila na prodaju Tvornice duhana Rovinj (TDR) multinacionalnoj kompaniji British American Tobacco (BAT). Na direktni upit novinarke Adris grupi u potrazi za službenom informacijom odgovor je glasio: “Točno je jedino to da Uprava TDR-a, u skladu s odlukom skupštine od 20. siječnja ove godine, traži najpovoljnije rješenje za dugoročnu održivost TDR-a – uključujući i prodaju. U tom smislu postoji ozbiljan interes respektabilnih svjetskih kompanija za TDR, no nije dogovoren posao ni s jednom od njih. Ako bude novih činjenica, izvijestit ćemo regulatorne institucije i javnost. Napominjemo da će konačnu odluku o budućnosti TDR-a donijeti skupština dioničara.”
Prije nego naznačimo specifičnu povijest odnosa između TDR-a i BAT-a, prisjetimo se razloga odluke Adris grupe o prodaji TDR-a i napuštanju core businessa, duhanske proizvodnje. Sve razloge je potanko naveo Ante Vlahović, većinski dioničar i predsjednik uprave, u pismu dioničarima koje smo analizirali prije nekoliko mjeseci. Adris se odlučio na napuštanje duhanske proizvodnje i diverzifikaciju poslovnih aktivnosti uslijed liberalizacije tržišta, neadekvatne monetarne politike koja ne štiti izvoznike, izostajanje državnih poticaja, izlaska iz CEFTA-e i ulaska u EU i uvođenja sličnih nepovoljnih makroekonomskih mjera. Rukovodstvo je u takvoj situaciji racionalno zaključilo da se ne mogu oduprijeti globalnoj konkurenciji i profite odlučila potražiti u turizmu, ribogojstvu i osiguravateljskom biznisu.
Ironija u cijeloj priči jest da je BAT, navodni kupac TDR-a, u vrijeme povoljnijih makroekonomskih okolnostima, preciznije u periodu kad je rovinjska kompanije mogla koristiti državne poluge u osujećivanju konkurencije i gradnji monopolne pozicije, bio doslovno istjeran s domaćeg tržišta. BAT je krajem devedesetih kupio Tvornicu duhana Zadar. Uložili su 60 milijuna eura i namjeravali pokrenuti proizvodnju. No kroz godine, s obzirom na razne opstrukcije i administrativne prepreke, koje su po svemu sudeći izvedeni u koordinaciji Rovinja i Zagreba na što upućuje i sudska presuda, BAT je odlučio napustiti zadarski projekt i otvorio tvornicu u Vranju u Srbiji. No, nakon što se institucionalni okvir promijenio i konkurentska dinamika posljedično počela ugrožavati profite, TDR je izgleda odlučio u “melodramatskom obratu” sklopiti posao s “najljućim neprijateljem”. Iako je prodaja uvjetovana petogodišnjim zadržavanjem proizvodnje u tvornici TDR-a u Kanfanaru, očito je da BAT ne kupuje proizvodni pogon već tržišni udjel.